Park prirode Lastovsko otočje

Na Lastovu prestaje potraga za mjestom s beskrajnim pogledom. S vidikovca Hum, visokog 417 metara, pruža se jedan takav na more i otoke. Beskrajno plavetnilo. S druge strane, pak, brežuljci, usječene morske uvale, plodna polja i nešto niži vrhovi – Mali Hum (415 metara) i Pleševo brdo (400 metara).

Na morskom ulazu u uvalu Skrivena luka nalazi se rt Struga. Još je 1839. godine tu sagrađen istoimeni svjetionik. I tu se nalazi još jedno mjesto za pogled u beskrajno plavetnilo. S devedeset metara, sa samog ruba strme litice pruža se pogled u beskraj. Rijetkost za ljudske oči u prostoru u kojemu smo navikli da sve ima početak i kraj.

Zapravo, na Lastovu i Lastovskom otočju za mnoge prestaje i potraga za savršenim odredištem. Ovaj je prostor nerijetko konačna destinacija najizbirljivijih putnika čija čula traže svu zemaljsku ljepotu koja se može zamisliti. Lastovo je među najsunčanijim jadranskim otocima s dugim i suhim ljetima, blagim zimama bez snijega, a zbog pučinskog položaja ne doživljava nagle promjene vremena.

Lastovski arhipelag istinska je rajska oaza Mediterana. Posjet otočkim plažama u memoriji posjetitelja ostaje kao doživljaj otkrića neotkrivenoga prostora. Jedan od njih je, primjerice, Skrivena luka, na južnoj strani otoka Lastova.

Zapadno otočje i otok Sušac, te Donji škoji (Lastovnjaci) i Gornji škoji (Vrhovnjaci) – ukupno 44 otoka, otočića i hridi čini Park prirode Lastovsko otočje.

Park prirode dobio je ime po najvećem otoku, Lastovu. Najjužniji je to naseljeni otok u Hrvatskoj. 

Još do posljednjeg ledenog doba, prije trinaestak tisuća godina, pripadao je obali dok potonućem nije nastao Jadran kakav danas poznajemo. To je, naime, i razlog zašto se otok uzdiže s plitkog hrpta koji se proteže od Pelješca do Monte Gargana – Palagruškim pragom. S obje strane toga praga morske su dubine veće – posebice na jugu gdje se dno obrušava na 1350 metara!

Čudesna je otočnost arhipelaga. Plavetnilo mora posuto je zelenim otocima obrubljenima nepristupačnom kamenom obalom. Uzbudljiv i razigran, a istodobno smirujući pejzaž otočja nudi neprestano otkrivanje kanala, uvala i hridi. Osobito je atraktivan za plovidbu. S istočne strane su Lastovnjaci, a u daljini Vrhovnjaci.

Današnje Lastovo i okolni otoci nastajali su duboko na oceanskom dnu prije oko 150 milijuna godina. Na dnu su se milijunima godina taložili skeleti i kućice morskih organizama dok otoci nisu „izronili“ iz mora.  Upravo je takvo nastajanje razlog dolomitno-vapnenačkom tlu Lastova i tako brojnim špiljama, jamama i poljima. Ipak, nisu sve površine iste strukture jer otočje ima svoje kamene gorostase, hridi i strmce, među kojima je visinom najatraktivniji onaj u Skrivenoj luci.

Otočnu obalu ne krasi „gostoljubivost“. Uglavnom je nepristupačna. Prići otocima zato je najbolje plovilima i ovaj je dio Jadrana nautička meka. Bijela jedra jedrenjaka, debelo plavetnilo mora i sjaj sunca – jer ovo je i brojem sati jedan od najsunčanijih dijelova Jadrana – česta su slika otočja. Izuzetak što se tiče pristupačnosti u akvatoriju su Vejo i Malo lago.

Kontrast nerazvedenoj obali dinamičan je reljef otočke unutrašnjosti. Upravo zbog spomenute geološke prošlosti tu su brojne špilje. Najpoznatija lastovska špilja je Rača u kojoj su pronađeni tragovi života čovjeka. Geomorfološki je spomenik prirode i bogato arheološko nalazište. Dugačka je 70 metara i impresionira bogatstvom špiljskih struktura, „nakita“ i stupova iznimnih oblika. Značajna je i špilja Medjedina u kojoj je ne tako davno živio i „morski čovik“, kako se uobičava zvati sredozemnu medvjedicu (Monachus monachus). Najugroženiji i najrjeđi je to tuljan na svijetu. Rijetkost je vidjeti ga u akvatoriju Parka, no i ti dragocjeni susreti bude nadu u povratak „morskog čovika“ u njegov davni dom. Lastovske su špilje dom za najmanje 16 vrsta šišmiša.

Podzemlje otoka Lastova puno je bočate vode jer su tektonska pomicanja napravila napukline i kanale koje je ispunilo more i kišnica iz propusnih tala. Pitka voda na otocima je dragocjenost. Otočani je dobivaju upravo iz tih bočatih voda i uz upotrebu desalinizatora.

Lastovo je brdovit otok s pedesetak plodnih polja. Za razliku od ostalih krških, lastovska su puna pijeska i lapora koje je nanosio vjetar. Samo tridesetak posto polja je obrađeno. Otočko je stanovištvo starije dobi pa se većina polja ne obrađuje. Većinu krase brojne lokve na kojima uživa čak 12 vrsta vretenaca, najbržih letača u svijetu kukaca.

Otočko je stanovništvo starije dobi i malobrojno pa plodna polja, naprosto, nema tko obrađivati. Mladi se ljudi još uvijek rijetko odlučuju za život na otoku.

Osamljenost i udaljenost Lastova učinila mu je mnoga dobra. Biološki je to jedan od najočuvanijih prostora na Sredozemlju. Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) otok je proglasila prostorom od posebne važnosti za očuvanje ukupne bioraznolikosti Sredozemlja. Gustim otočkim šumama dominiraju hrast crnika (Quercus ilex) i alepski bor (Pinus halepensis) – to su vrste izuzetne otpornosti na morske utjecaje.

Izobilje sunčeva svjetla i noćne vlage na području Lastova omogućili su život za više od 800 biljnih vrsta, među kojima i 20 endemskih. Pedeset je ugroženih vrsta ovdje sigurnog korijenja, a ljepotom se posebno ističe 20 vrsta orhideja.

Najzapadniji otok arhipelaga je Sušac. Botanički dragulj Jadrana s više od 250 zabilježenih vrsta. Stanište je biljnih vrsta Egeja i talijanskog juga, odnosno najjsjevernija točka gdje se mogu sresti. Stoga Sušac ljeti obilježavaju listopadne šikare poput onih rijetke drvenaste mlječike (Euphorbia dendroides) koja lista i cvate početkom jeseni, donosi plodove zimi, a krajem proljeća odbacuje listove.

Uz morske raspukline raste endem sušačka vrzina (Brassica cazzae).

Bogatstvo i raznolikost ptičjih vrsta iznimna su vrijednost Parka. Lastovsko je otočje zbog svoje udaljenosti važno odmorište i mjesto hranjenja pticama na njihovom godišnjem putu preko Jadrana do Apeninskog poluotoka i dalje u Afriku. Do sada je na području cijelog otočja zabilježeno 145 vrsta ptica. Među njima posebno se ističu ptice grabljivice poput vjetruše (Falco tinnunculus), eleonorinog sokola (Falco eleonorae) i sivog sokola (Falco peregrinus). Na otočićima istočnog dijela Parka gnijezdi se čak 70% hrvatske populacije sredozemnog galeba (Larus audouinii), a na otocima i otočićima cijelog arhipelaga gnijezde se i kaukal (Calonectris diomedea) te gregula (Puffinus yelkouan), što znaju stanovnici Zaklopatice osluškujući gregulino karakteristično noćno glasanje.

Lastovsko otočje ima samo jednu prisutnu vrstu zmije, a ona nije otrovna, pa se bezbrižno možete šetati pješačkim i biciklističkim stazama ukupno dugim više od 200 km.

Sedamdeset posto površine Parka čini more. Podmorje je poznato po ljepoti raznovrsnih koralja, Posebno se ljepotom ističu naselja gorgonija (Gerardia savaglia), naselja crvenog koralja (Corallium rubrum) te endemični hvarski koralj (Madracis pharensis).

U lastovskom moru obitava oko 150 vrsta riba, a ribari su ipak najsretniji kada ulove skupocjenog jastoga. Podmorje Parka bogato je i spužvama, mekušcima, mahovnjacima, bodljikašima, rakovima te mnogim drugim vrstama, pa su karike podmorskog životnog lanca vrlo snažne.

Iako udaljen od obale, pučinski otok Lastovo u svom zelenilu skriva brojne crkvice, zavjetne kapelice i građevine. Burna povijesna vremena nisu zaobišla Lastovo zbog njegove udaljenosti. Otočani su se 1252. dobrovoljno podvrgli vlasti Dubrovačke Republike, a zauzvrat su dobili pisana jamstva, zakletvu, o autonomiji odlučivanja o ustroju i odnosima u komuni te da će se poštovati svi običaji otočana. Na javnom zboru u Lastovu, 10. siječnja 1310. godine, tako je donesen Lastovski statut.

A njihov način života ostavio je brojna predanja i nematerijalnu baštinu u kojoj i danas snažno pulsira bilo minulih vremena. Lastovski poklad jedan je od vrednijih običaja u Hrvatskoj. Pokladni je običaj povezan s maurskom opsadom Korčule 1483. godine. Mauri su poslali svog izaslanika na Lastovo.  Zadaća poslanika bila je da od otočana ishodi predaju. Lastovci su ga zarobili. To je razljutilo Maure pa su krenuli u napad na Lastovo. No, podiglo se silno nevrijeme i uništilo maursko brodovlje. Lastovci su zarobljenika posjeli na magarca i za porugu ga vodili otokom. Predvečer su razapeli dugačko uže i jadnika spustili s uzvisine koja se i danas naziva Pokladareva grža. Od tih davnih vremena Lastovci su ljubomorno čuvali, oplemenjivali i sačuvali običaj Lastovskog poklada prenoseći ga usmenom predajom s koljena na koljeno. Sve do današnjih dana, svake se godine održava Lastovski poklad, bogatstvom nošnje i šarenilom maškara budi Lastovo iz zimskog sna. U svijetu nigdje nema običaja sličnog Lastovskom pokladu.

Udaljenost i izoliranost tijekom vremena samo su ispisivale lastovske legende. Gotovo da bi svaki otočanin mogao ispričati po jednu. I objasniti zašto se na otoku nije sadilo drvo oraha. Postojalo je duboko vjerovanje da bi se pod istim sastajale vještice, a njih otočani nikako nisu htjeli u susjedstvu. I ljepotu otoka opisuju legende. Grčki bog Zeus poslao je izaslanika da pronađe najljepši otok na svijetu i da tako na Olimpu prestane rasprava je li to Lastovo, Mljet ili Korčula. Glavat je promatrao i promatrao otoke, no nije se mogao odlučiti. Zbog neodlučnosti, bogovi su ga pretvorili u kamen – današnji otočić Glavat.

Posebna otočka priča i atrakcija su dimnjaci – fumari. Svojom različitošću izazivaju znatiželju posjetitelja – zašto je baš svaki drukčiji? Ne postoje dva jednaka fumara. Upravo to upućuje na teoriju da su građeni kako bi istaknuli razlike, uglavnom imovinske, među kućama odnosno otočkim obiteljima. Svaki novoizgrađeni fumar bio je veći od svog prethodnika i čudnovatijih ukrasa. Lastovci kao da su se natjecali sa svojim susjedima – tko će imati najzanimljiviji fumar – pa se tako na njima mogu vidjeti i rogovi životinja, koji su imali zadaću otjerati od kuće uroke. Smatra se da je najstariji fumar, danas okružen divljim narančama, onaj u sklopu renesansne kuće obitelji Antica-Biza. Ovi neobični, jedinstveni dimnjaci stvorili su jedinstvenu „scenografiju“ otoka kojoj ne odolijeva niti jedna turistička kamera ili fotoaparat. 

Guste šume, plodna polja, strme obale i špilje čine Lastovsko otočje iznimnim prirodnim bogatstvom i turističkom atrakcijom. Razvedenost arhipelaga je iznimna – čak 44 otoka, hridi i grebena izdvaja ovaj prostor kao posebnu vrijednost Sredozemlja.

Biološka raznolikost kopna

Najdominantniji florni element otočja je mediteranski florni element, dok su od životnih oblika najzastupljeniji terofiti. Samo na otoku Lastovu zabilježeno je više od 800 biljnih svojti što ukazuje na bogatstvo biljnih oblika. Među zabilježenima je 21 endemična vrsta te 67 svojti koje se nalaze u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske. Od ugroženih i rijetkih biljaka na otoku Lastovu rastu čvrsta ampelodezma (Ampelodesmos mauritanica), bjeličasta gromotulja (Aurinia leucadea), dubrovačka zečina (Centaurea ragusina), razgranjena portenšlagija (Portenschlagiella ramosissima) te ilirska prženica (Knautia illyrica).

Flora otoka Sušca u potpunosti je prilagođena nedostatku vode, oskudnom tlu i stalnoj izloženosti snažnim, posebno južnim, vjetrovima. Sušac ima najizrazitiju kserofitsku vegetaciju na Jadranu. Ljeti ga obilježavaju listopadne šikare, proljeće počinje nakon prvih jesenskih kiša, a od kraja svibnja područje ulazi u razdoblje umrtvljene prirode. Sušac bilježi više od 270 biljnih vrsta. Tipični predstavnici su rijetka drvenasta mlječika (Euphorbia dendroides) te endemična sušačka vrzina (Brassica cazzae).

Lastovsko je otočje, zahvaljujući svom izoliranom geografskom položaju, središte endemizama. Zabilježeno je ukupno 176 vrsta kralježnjaka. Različite vrste šišmiša (njih 16) naseljavaju podzemna staništa u kojima uglavnom nalaze zaklon ili im služe kao mjesta za razmnožavanje. Špilja Ropa Medjedina važno je stanište u kojem su nađene ljetne porodiljske kolonije dviju ugroženih vrsta šišmiša – riđeg šišmiša (Myotis emarginatus) i velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum).

Ornitofauna otočja posebno je zanimljiva. Gnijezdilište je rijetkih vrsta ptica koje se gnijezde na liticama stijena otoka Lastova i pripadajućih otočića. Među više od 140 vrsta ptica grabljivice čine važan dio ornitofaune, a ističu se eleonorin sokol (Falco eleonorae), sivi sokol (Falco peregrinus) te zmijar (Circaetus gallicus).

Na istočnim otočnim skupinama Parka gnijezdi se čak 90 % hrvatske populacije sredozemnog galeba (Larus audouinii) koji je ugrožen na globalnoj razini. Kolonijalno se gnijezde gregula (Puffinus yelkouan) i kaukal (Calonectris diomedea), dvije vrlo značajne vrste čije su populacije ugrožene i koje su svojom ishranom vezane uz more.

Stenoendemične gušterice su jadranska gušterica (Podarcis sicula adriatica) i lastovska gušterica (Podarcis melisellensis n. ssp.). Novijim istraživanjima beskralježnjaka zabilježene su značajne vrste. Posebno se ističe vrsta vodenog kornjaša Cybister tripunctatus africanus –srodna obrubljenim kozacima, prvi put zabilježena za područje Hrvatske na otoku Lastovu. 

Biološka raznolikost mora

Dosadašnjim istraživanjem lastovskog podmorja utvrđeno je 248 vrsta morske flore. Od toga su 34 vrste zelenih algi, 157 vrsta crvenih algi, 52 vrste smeđih algi, 3 vrste morskih cvjetnica i 2 vrste lišajeva. Bentoska flora odlikuje se znatnom dubinskom rasprostranjenošću, osobito na području Sušca. Dominantni florni elementi morskog okoliša Lastova su atlantsko-mediteranski i mediteranski koji dominiraju sa 78 % u flori južnog Jadrana.

Područje otoka Sušca ima jedan od najviših do sada poznatih indeksa morske flore u Jadranu. Indeks morske flore iskazuje se kao omjer R/P, odnosno omjer crvenih naspram smeđih algi. Ovaj odnos ukazuje na tople suptropske osobitosti mora oko otoka Sušca.

Među zaštićenim vrstama ističu se cvjetnice posidonija (Posidonia oceanica) i čvorasta morska resa (Cymodocea nodosa). U plićacima kao što su plić od Bijelca i plić od Crnca česta su gusto razvijena naselja smeđih algi roda Cystoseira i Sargassum. Na području Parka zabilježena je zelena alga Caulerpa prolifera, jedina autohtona vrsta kaulerpe u Jadranu.

Na području Lastovskog otočja dosadašnjim je istraživanjima utvrđeno 330 vrsta morskih beskralješnjaka, većina ih je zaštićena. Ističu se puž bačvaš (Tonna galea), ugrožena vrsta puža tritonova truba (Charonia tritonis sequenza) te prugasta mitra (Mitra zonata). U livadama posidonije česta su naselja plemenite periske (Pinna nobilis) te, uz rubove livada, naselja spužvi Axinella cannabina i Axinella polypoides. U podmorju Parka zabilježene su i kolonije rijetkih vrsta koralja žuta gerardia (Gerardia savaglia) i kolonija ugrožene narančaste gorgonije (Leptogorgia sarmentosa), spužva slonovo uho (Spongia agaricina), igličasti ježinac (Centrostephanus longispinus) te zvjezdača (Ophidiaster ophidianus).

Diljem Lastovskog otočja, u zajednici polutamnih špilja, obitava crveni koralj (Corallium rubrum). Karakteristične vrste riba za ovo područje su škrpun (Scorpaena porcus), škrpina (Scorpaena scrofa), trlja od kamena (Mullus surmuletus), tabinja mrkulja (Phycis phycis), lumbrak (Symphodus tinca), murina (Muraena helena), ugor (Conger conger); od glavonožaca sipa (Sepia officinalis) i hobotnica (Octopus vulgaris), a od rakova jastog (Palinurus elephas) i kuka (Scyllarides latus). Stanovnik lastovskog podmorja je ugroženi i zaštićeni morski konjic (Hippocampus ramulosus).

Skupine dobrog dupina (Tursiops truncatus) često zalaze u podmorje Lastovskog otočja, a mogući su i susreti s drugim vrstama kitova te s morskim kornjačama glavatom želvom (Caretta caretta) i zelenom želvom (Chelonya mydas).

Poklad je vrlo neobičan i u svijetu nema sličnoga. Posebnost Lastova su i neobični dimnjaci, fumari, čija gradnja daje naslutiti da su podizani kako bi upućivali na imućnost kućevlasnika. Svaki je fumar jedinstven i ne postoje dva jednaka.

Materijalna kulturna baština

Na prostoru Parka, naročito na Lastovu i Sušcu, zabilježeno je mnoštvo kulturnih dobara koja svjedoče o bogatoj prošlosti tog prostora. Naselje Lastovo smješteno je iznad polja i razvijeno na strmoj padini amfiteatarskog oblika, a današnje obrise dobilo je već u 15. i 16. st., te upriličuje jednu od najosebujnijih varijanti dalmatinske i posebno dubrovačke povijesne stambene arhitekture. Brojna su pojedinačna kulturna dobra, a jedna od atrakcija svakako su i zanimljivi dimnjaci – fumari – čija gradnja daje naslutiti kako su građeni s ciljem pokazivanja imućnosti kućevlasnika. Fumari su jedinstveni, ne postoje dva jednaka, i ističu razlike među kućanstvima. Od ukupno 38 crkvica, kako očuvanih, tako i ruševnih, 21 je registrirana kao zaštićeno kulturno dobro. Otočani su ih dali podići u čast svecima koji su ih trebali pratiti po svakodnevnom životnom putu, štiti od nedaća i čuvati od bolesti. Najstarija crkvica – ostaci starokršćanske bazilike – potječe iz 6. st.

Zbog pretpovijesnih arheoloških nalazišta zaštićene su brojne špilje, gradinska naselja te svih 11 pretpovijesnih gomila. Pod zaštitom su i antičke ville rustice (ostaci rimskih zidova) te arheološki ostaci rimskog naselja iz 1. st. Zbog velikog broja arheoloških nalaza na otoku Sušcu (više od četrdeset) zaštićen je cijeli povijesni prostor tog otoka koji je bio naseljen od početka neolitika pa sve kasnog srednjeg vijeka. Na području Parka prirode Lastovsko otočje registrirano je i 18 podmorskih arheoloških lokaliteta. 

Nematerijalna kulturna baština

Na otoku Lastovu nekada se njegovao veliki broj narodnih običaja. Danas ih se zadržalo samo nekoliko, a od njih je najzanimljiviji Lastovski poklad. Pokladni običaj (u današnjem obliku i sadržaju) povezan je s opsadom Korčule od strane Maura (Katalana) 1483. godine. Prema narodnoj predaji, te godine Katalani su poslali svog izaslanika na Lastovo da od stanovnika zatraži predaju. Lastovci su izaslanika zarobili i zatvorili. Zbog toga su ljuti Mauri uputili svoje brodovlje prema Lastovu kako bi ga pokorili. Iznenada se podignulo jako nevrijeme koje je raspršilo neprijateljsko brodovlje. Na to su Lastovci izveli zarobljenika, stavili ga na magarca te vodili kroz cijelo selo kao porugu. Predvečer su razapeli dugačko uže i spustili ga s uzvisine koja se danas naziva Pokladareva grža. Kasnije su ga na magarcu odveli na Dolac i uz zvonjavu zvona i uzvike spalili. Od tada pa sve do današnjih dana, svake se godine održava Lastovski poklad. On se odvija po točno određenim pravilima i proceduri. Neobičan je i nema sličnog u bilo kojem dijelu svijeta. Jedan je od vrednijih običaja u Republici Hrvatskoj, te je 17. siječnja 2008. godine Ministarstvo kulture Lastovski poklad utvrdilo kao nematerijalno kulturno dobro RH i stavilo ga pod svoju zaštitu.

Prije sedam stotina godina, na javnom zboru u Lastovu, 10. siječnja 1310. godine donesen je Lastovski statut koji predstavlja knjigu uredbi i običaja skupštine i općine otoka Lastova. Lastovski statut dokaz je rane uključenosti u smjeru pravnog i kulturnog izdizanja i osnova lastovske autonomije. Knjiga započinje zakletvom dubrovačke komune kojom se obvezuje poštovati sve drevne običaje otočana koji su se dragovoljno predali komuni grada Dubrovnika. Skup od 30 odredbi koje je sadržavao prvi obrok Statuta donesen te godine jasno opisuje radne i društvene odnose unutar otočke zajednice.

Stanovništvo otoka Lastova sačuvalo je svoj folklor i slikovitu nošnju koju oblači samo prilikom blagdana i svečanosti. Ženska narodna nošnja sadrži sve bitne elemente seljačkog načina odijevanja u svečanijim prilikama tijekom 17. i 18. st., dok muška pokladarska uniforma nema nikakve veze s muškom nošnjom 18. st.

Stanovništvo

Riječima opisati tipičnog lastovskog stanovnika nadasve je teško, no osobina koja ih definitivno krasi je temperamentnost, tj. urođeni „dišpet“. Glasni i zabavni, snažno povezani sa svojim obiteljima, spremni prihvatiti došljake, te gostoljubivi. Izuzetno vrijedni, nekad su se bavili isključivo poljoprivredom – vinogradarstvom i maslinarstvom, stočarstvom, ribarstvom, pa čak i koraljarstvom i sokolarstvom, a danas se pretežno okreću turizmu i trgovini, no postoje i oni uporni koji ne dozvoljavaju da zamru stari zanati poput kalafata. Iako malobrojni, udaljeni od kopna i nekih čari modernizma, nadoknađuju to svojom kvalitetom života, druženjem i uživanjem u netaknutoj prirodi.

No nakon napornog radnog tjedna uvijek su raspoloženi za druženje uz domaću hranu i piće, karte i balote, ples i pjesmu do dugo u noć. Ljubomorno čuvanje običaja nije prestalo ni danas, te se i danas cijeni nasljeđe ostavljeno od mudrih predaka.

Legende o Lastovu

Brojne su legende vezane za Lastovo, te svaki stanovnik ovog otoka ima svoju priču. Ovo su neke od njih...

• Postoji vjerovanje da je u naselju Ubli, danas na mjestu arheološke iskopine starokršćanske bazilike sv. Petra, pokopano 12 zlatnih kipova apostola.
• U prošlosti na Lastovu stanovništvo nije sadilo stabla oraha, jer je postojalo vjerovanje da se pod orahom skupljaju vještice, a omiljen je bio bijeli luk – lijek za sve vrste uroka.
• Vještice im nisu dale mira na mjestima gdje se put račva na tri dijela – tamo im je bilo okupljalište, no u Rači špilji čiji je hodnik dopirao do mora obitavale su vile.
• Ni vampiri nisu bili rijetki gosti, jednu epidemiju trovanja hranom stanovništvo pripisuje njima.
• Ispred čije kuće palma raste – obiteljska loza se gasi.
• Legenda o Glavatu – Zeus, grčki bog, poslao je svog izaslanika da pronađe najljepši otok na svijetu. Nakon duge potrage, izaslanik je ostao na tom mjestu ne mogavši se odlučiti, te tamo još uvijek stoji među otocima Lastovo, Korčula i Mljet. Okamenjen.