Park prirode Velebit

15°

Danas

min:8°

max:16°
Sutra

min:6°

max:21°
Ponedjeljak

min:8°

max:24°
Utorak

min:11°

max:14°

Stanje vremenskih uvjeta od 13:00 CET (27.4.2024.)

Podaci preuzeti sa DHMZ

Priča o parku

Velebit je, gledajući iz zraka, gorostasni kameni bedem međaš kopna i mora. Splet krševitih ponikava, grebena, kukova, dolina, hrptova i vrhova koji plijeni bioraznolikošću i ljepotom. Mnogi će, ipak, planinu opisati rječnikom koji nema veze s biologijom, geografijom ili speleologijom. I reći da ih je planina pozvala, i da je to najsnažniji zov koji su doživjeli, a od nijemog je kamena.

Biti na Velebitu znači skočiti preko svoje sjene. Planinu je, naime, nemoguće „osvojiti“. Ona je više od onoga što čovjek svojom fizičkom snagom i sposobnošću može doseći. I oni koji su se popeli na najviše velebitske vrhove znaju reći da su tek na početku puta spoznaje o planini. Za mnoge je upravo Velebit mjesto susreta sa sobom u planini. Istinski doživljaj slobode i suglasja s prirodom. Planina nije samo put od kamena; ona je – put duše.

Iako je Velebit raskoš bioraznolikosti, često ćete kao odgovor na pitanje o planini prvo čuti riječi koje pokušavaju pronaći pravi opis za doživljaj planine. Neupitno da je dio tog doživljaja u zajedništvu i prožimanju ljepote biljnog i životinjskog svijeta, vrhova, podzemlja, kulturne i povijesne baštine.

Park prirode Velebit najznačajnije je endemsko čvorište flore i kopnene faune u Hrvatskoj. Na Velebitu su zabilježene 1854 biljne svojte, od kojih je 79 endema. Baš zbog toga, prostor se nerijetko naziva i „centrom endemizma“. Njihova su staništa stijene i točila na zapadnoj padini Velebita, špilje i predio uz rijeke Krupu i Zrmanju te planinski travnjaci i pašnjaci.

Najpoznatija među endemima svakako je velebitska degenija (Degenia velebitica), ali ljepotom ne zaostaju ni hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. Croatica), velebitski zvončić (Campanula velebitica), prozorski zvončić (Campanula fenestrellata), kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana) ili velebitski klinčić (Dinthus velebiticus).

Prevladavaju šumska staništa. Livade i pašnjaci posebno su važni jer su čuvari biološke raznolikosti. Najviše je bukovih šuma s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae – Fagetum) i to na područjima ispod 900 metara.

Na nadmorskim visinama iznad 800 metara dinarske su bukovo-jelove šume (Omphalodo Fagetum). Iznad 1000 metara primorska je bukova šuma s jasenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Fagetum) i raste na kamenim platoima. Od tih visina do vrhova na 1650 metara pretplaninske su šume bukve i gorskog javora (Polystycho lonchitis-Fagetum). To su prostori pod snijegom, gdje je snažni vjetar povio stabla svojom težinom.

Velebit je dom velikih zvijeri: mrkog medvjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i risa (Lynx lynx), kao i obitavalište vidre (Lutra lutra).

Ornitološki je zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izdvojio ovo područje za uključenje u europsku mrežu Natura 2000 jer čak 18 vrsta ptica zadovoljava stroge kriterije. Tu su gnijezdilišta vrtne strnadice (Emberiza hortulana), tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus), malog ćuka (Glaucidium passerinum, planinskog ćuka (Aegolius funereus) i planinskog djetlića (Dendrocopus leucotos).

Park prirode Velebit ima i svoju posebnu, podzemnu priču. Uzbudljivo je zamijeniti danje svjetlo špiljskim, nadzemne pejzaže podzemnima. Cerovačke su špilje najveće u Hrvatskoj. Kompleks se sastoji od 3 špilje, Donje, Srednje i Gornje, a istraženo je 5,5 kilometara.

U špiljama vrijedi pravilo „gledaj, ali ne diraj“. Neprocjenjiva i nenadoknadiva šteta nastala bi ako bi se nemarom uništilo sigu koju je priroda izgradila strpljivim konstantnim kapanjem vode tijekom tisuća godina.

Čudesno je ući u davni dom špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus). Ušli ste u svojevrsni arheološki vremeplov i u trenu pogled na vrhove Velebita i sadašnji trenutak možete zamijeniti putovanjem trideset tisuća godina u prošlost!

Špiljski je medvjed bio pravi gorostas. Uspravljen na stražnje noge dosezao je tri metra visine, a nerijetko je težio i tonu. Živio je u ledeno doba, kada je nadzemni svijet Velebita izgledao posvema drukčije: vrhovi su bili okovani ledom, razina mora niža za stotinjak metara. Gdje je danas more, tada je bilo kopno, otoci su bili vrhovi planina, a travnatim velebitskim kanalima pasla su divlja goveda i konji.

Po špiljskom je medvjedu ime dobila i jedna špiljska dvorana – Medvjeđa dvorana.

Donja špilja, među mještanima zvana Turkaljeva, nalazi se petnaestak metara ispod željeznice. Duljina svih dosad istraženih kanala u Donjoj špilji iznosi preko 4000 m, a duljina turističke staze je oko 700 metara. Na oko 800 metara duljine špilja se dijeli u dva kraka. Jedan se krak pruža prema sjeverozapadu. U tom se kraku nalazi glavno nalazište ostataka špiljskog medvjeda – Medvjeđa dvorana. Drugi se krak pruža prema jugozapadu i predstavlja glavni kanal kojim je tekla voda iz Gračačkog polja u doba kada je špilja imala aktivnu hidrogeološku funkciju ponora.

Između Gornje i Donje špilje je Srednja. Duboka je 92 metra, a ukupnja duljina svih kanala je 390 metara. Vrlo je razgranat speleološki objekt.

Gornja se špilja nalazi tridesetak metara iznad željezničke pruge. Lokalno ju stanovništvo naziva Kesića špiljom. Istraženo je 1290 metara, a turistička je staza duga 700 metara. I ovdje je pronađeno mnogo kostiju špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) i tragovi kretanja medvjeda u mraku špilje, takozvana „medvjeđa brušenja“.

Začudna je ljepota špiljskih dvorana. Jedna je nazvana Dvoranom paleolitskog lovca gdje su pronađeni vrijedni paleoantropološki ostaci ljudskih kostiju i koštanih šiljaka.

Stalaktiti, stalagmiti, stupovi, zavjese, saljevi, kaskade i špiljski biseri fascinantni su ukrasi podzemlja koji ne mogu ostaviti ravnodušnim. I kad izađete iz špilje, još dugo ostajete dojmom unutra, u začudnom podzemnom svijetu Parka prirode Velebit.

Morski dragulj Parka je uvala Zavratnica. Uvijek na vrhu popisa najljepših uvala Jadrana.

Kao da je djelić obale sjevernih mora zalutao u Hrvatsku – Zavratnica oblikom podsjeća na fjord, mada ovdje nikada nije bilo ledenjaka. Bujice su brazdale padine Velebita i jedan takav bujičnjak postglacijalnim dizanjem morske vode naprosto je potopljen. Tako je nastala kršna Zavratnica.

Dužina drage je oko 800 metara. Početkom 20. stoljeća izgrađena je gornja staza s vidikovcem, te šetnica uz more. Negdje u to vrijeme Zavratnica postaje skrovito ljetovalište bečke i praške elite.

Ova je uvala za mnoge bila otkrićem. Dolazili su poznati umjetnici, znanstvenici, zaljubljenici u Velebit. Među njima i hrvatski književnik Vjenceslav Novak koji je upravo ovdje napisao mnoge stranice hrvatske književnosti. Plavetnilo mora, sivilo velebitskog kamena, oskudno zelenilo i debele sjene stabala na pojedinim dijelovima čudesne su boje privlačnosti Zavratnice.

Ni ovo mjesto nije zbog neobjašnjive ljepote umaklo legendi. Ona kaže da se dogodio strašan potres i da su u jednoj noći potonula tri starorimska grada: Ortopla, Cissa i Lopsica. Od potopljenih gradova nastala je Zavratnica.

Park prirode Velebit mjesto je gdje se može visoko u oblake i duboko u čudesno podzemlje.

Pročitaj više

Parkovna iskaznica - informacije o parku

Prirodna baština

Park prirode Velebit najveće je i najsloženije zaštićeno područje u Hrvatskoj koje obuhvaća našu najznačajniju planinu. Zbog svoje vrijednosti i značenja za očuvanje biološke raznolikosti planete Park prirode uvršten je u mrežu međunarodnih rezervata biosfere UNESCO-a.

Vrijednost prostora potvrđuju i dva nacionalna parka, Paklenica i Sjeverni Velebit, značajni krajobraz uvala Zavratnica, geomorfološki spomenik Cerovačke špilje, paleonotološki spomenik prirode Velnačka glavica i posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača. U raznolikosti biljnog svijeta najpoznatiji je endem velebitska degenija, ali tu su još i velebitski zvončić i hrvatska sibireja. Velebit je dom vuku, medvjedu, risu, divokozi, surom orlu i mnogim drugim životinjskim vrstama.

Velebit kao rezervat biosfere

Park prirode Velebit najveće je i najsloženije zaštićeno područje u Republici Hrvatskoj. Reljefno i vegetacijski obuhvaća najznačajniju planinu Hrvatske, ali i šire Mediterana, koja je zbog svojih prirodnih vrijednosti i značenja za očuvanje biološke raznolikosti planeta 1978. godine uvrštena u mrežu međunarodnih rezervata biosfere UNESCO-a (Man and the Biosphere Programme – MAB).

Posebne prirodne vrijednosti potvrđuje i činjenica da se na području Velebita nalaze čak dva nacionalna parka: Nacionalni park Paklenica i Nacionalni park Sjeverni Velebit. U sastavu Parka nalaze se također posebni rezervat šumske vegetacije (Štirovača), geomorfološki spomenik prirode (Cerovačke špilje), značajni krajobraz (uvala Zavratnica), paleontološki spomenik prirode (Velnačka glavica) te više značajnih reljefno-pejzažnih cjelina.

Što je MAB program?

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) pokrenula je program Čovjek i biosfera (Man and the Biosphere Programme) još 1970. godine, kao međuvladin znanstveni program koji ističe važnost uspostave ravnoteže između očuvanja bioraznolikosti s jedne strane i razvojnih potreba lokalne zajednice s druge strane.

U sklopu ovog programa, 1974. godine počela je uspostava svjetske mreže područja koja predstavljaju glavne ekološke sustave na Zemlji, unutar kojih se štiti genetska raznolikost kao preduvjet biološke raznolikosti, te gdje se provode istraživanja ekoloških sustava, praćenje njihova stanja i edukacija. Pojedina područja ove mreže nazivamo rezervatima biosfere, kao međunarodno priznata područja unutar UNESCO-ova MAB programa koja promoviraju rješenja za skladan odnos između zaštite biološke raznolikosti i njenog održivog korištenja, kroz ispunjavanje tri osnovne funkcije rezervata biosfere:

Zaštitna funkcija – doprinose očuvanju krajobraza, ekoloških sustava, vrsta i genetske varijabilnosti.
Razvojna funkcija – potiču ekonomski i društveni razvoj koji je sociokulturno i ekološki održiv.
Logistička funkcija – osiguravaju podršku istraživanju, praćenju stanja, edukaciji i razmjeni informacija o zaštiti i održivom razvoju na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini.

Biljni svijet

Park prirode Velebit zasigurno je najznačajnije florističko područje Hrvatske i jedan je od najvažnijih centara raznolikosti flore Europe. Složeni abiotski i biotski čimbenici u sinergiji sa zbivanjima u daljoj i bližoj geološkoj prošlosti te u novije vrijeme i nazočnošću čovjeka, uzrokom su izuzetnog i međunarodno prepoznatog biološkog bogatstva. Brojni literaturni navodi i obimne herbarske zbirke sabrane na Velebitu nisu još u cijelosti vrednovane tako da je preciznu spoznaju o florističkom bogatstvu teško brojčano izraziti.

Prema postojećim podacima na Velebitu su zabilježene 1854 biljne svojte, od kojih je 79 endema. Ovako veliki broj endemskih svojti razlog je što se Velebit često naziva „centrom endemizma“ ovih prostora.

Staništa od osobite važnosti za endemične svojte su stijene i točila (na zapadnoj padini Velebita), špilje, rijeke (Krupa i Zrmanja), te planinski travnjaci i pašnjaci. Među endemima Velebita su: velebitska degenija (Degenia velebitica), hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. Croatica), velebitski zvončić (Campanula velebitica), prozorski zvončić (Campanula fenestrellata), kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana), velebitski klinčić (Dinthus velebiticus).

Velebit karakterizira i osebujna stjenjarska flora: ružičasti žednjak (Rhodiola rosea), planinska žutika (Berberis croatica), dvocvjetna ljubica (Viola biflora), okruglolisna kamenika (Saxifraga rotundifolia), osmerolatični drijas (Dryas octopetala), planinski runolist (Leontopodium alpinum) i dr.

U cjelini gledano, na Velebitu prevladavaju šumska staništa, a za očuvanje sveukupne biološke raznolikosti vrlo su važne planinske livade i pašnjaci koji ih presijecaju. Najraširenija šumska zajednica brdskog vegetacijskog pojasa, šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum) rasprostranjena je na područjima ispod 900 metara. Na nadmorskim visinama iznad 800 metara prostiru se dinarske bukovo-jelove šume (Omphalodo-Fagetum). Primorska bukova šuma s jesenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Fagetum) rasprostranjena je na kamenitim platoima iznad 1000 m. U područjima nadmorskih visina od 1100 do 1650 metara, koje obilježavaju obilan snijeg, kratko vegetacijsko razdoblje i snažni vjetrovi, razvijene su pretplaninske šume bukve i gorskog javora (Polystycho lonchitis-Fagetum) s karakteristično povijenim stablima, savijenima u donjem dijelu uslijed pritiska dugotrajnog snijega.

Glavne krajobrazne značajke najviših predjela su ogoljele krške formacije koje se izmjenjuju sa šumskim dolinama i suhim travnjačkim površinama.

Životinjski svijet

U Parku prirode obitavaju tri vrste velikih zvijeri – smeđi medvjed (Ursus arctos), ris (Lynx lynx) i vuk (Canis lupus), te četiri vrste srednjih zvijeri – divlja mačka (Felis sylvestris), jazavac (Meles meles), čagalj (Canis aureus) i lisica (Vulpes vulpes), a u rijekama Lici i Zrmanji utvrđeno je prisustvo vidre (Lutra lutra). Medvjed je u znatnom broju zastupljen u Parku. Raseljavanjem stanovništva i obnovom vegetacije stvorili su se povoljniji uvjeti za njegov opstanak i na primorskim padinama Velebita. Vuk i ris su ugrožene vrste na IUCN Crvenoj listi i zakonom su zaštićeni. I vuk i medvjed i ris koriste cijelo područje Parka prirode Velebit, a i šire. Prije trideset godina, na Velebit je naseljena divokoza (Rupicapra rupicapra). Od biljojeda, najzastupljeniji su: srna (Capreolus capreolus), zec (Lepus europaeus) i divlja svinja (Sus scrofa), a prisutni su i jelen (Cervus elaphus), muflon (Ovis Aries musimon) i jelen lopatar (Dama dama).

Što se tiče sitnih terestričkih kralješnjaka i šišmiša, prema postojećim podacima na području Velebita do danas je zabilježeno:

10 vrsta vodozemaca
26 vrsta gmazova
23 vrste sitnih sisavaca (kukcojeda i glodavaca)
23 vrste šišmiša.

Velebit je kao dio dinarskog krškog područja od iznimne važnosti za vrste podzemnih staništa među kojima nalazimo 23 svojte endemične za Hrvatsku, a dio njih za Velebit.

U okviru izrade prijedloga mreže Natura 2000, Ornitološki zavod HAZU izdvojio je Velebit kao ornitološko područje na kojem populacije 18 vrsta ptica zadovoljavaju klasifikacijske kriterije za europsku mrežu Natura 2000.

Na Velebitu se nalaze:

najvažnije gnjezdilište vrtne strnadice (Emberiza hortulana) (1500–2500 parova)
jedno od najvažnijih gnjezdilišta tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus) u Hrvatskoj
jedno od najvažnijih gnjezdilišta malog ćuka (Glaucidium passerinum) i planinskog ćuka (Aegolius funereus) te planinskog djetlića (Dendrocopus leucotos).

Istraživanja faune Velebita nisu ni izdaleka gotova te se svake godine pronalaze i opisuju nove životinje, što se naročito odnosi na podzemnu faunu.

Klima

Planina Velebit od presudnog je značenja u formiranju vremenskih i klimatskih prilika priobalja Hrvatskog primorja i kontinentalnog zaleđa. Razlike koje se javljaju u klimatskim karakteristikama šireg područja, izrazito se ističu već i na različito položenim padinama samog Velebita (Gajić-Čapka, 2003.).

Velebit je stoga glavna razdjelnica između mediteranske i kontinentalne klime zbog čega su vremenske prilike na njemu vrlo promjenjive i nestabilne s čestim ekstremima. Prosjek srednjih godišnjih temperatura zraka na glavnoj meteorološkoj postaji Zavižan (1594 m. n. v.) iznosi 3.5 °C, a snižavanjem visine na svakih 100 metara temperatura raste za 0.7 °C na primorskoj strani, te 0.5 °C na ličkoj strani, tako da je prosječna godišnja temperatura u priobalju 14.8 °C, a u Lici 8.5 °C.

U pogledu rasprostranjenosti flore i vegetacije važnu ulogu ima mikroklima, odnosno klima koja vlada na uskom području zbog morfoloških i reljefnih posebnosti terena. Mikroklima ponikava vrlo je zanimljiva zbog pojave temperaturne inverzije, što znači da je na rubu ponikve toplije nego na njezinu dnu, pa je u krškim udubinama vršnog pojasa Velebita rasprostranjena bogata, raznolika, inverzna vegetacija.

Cjelokupan planinski prostor Velebita izložen je snažnom utjecaju vjetrova koji nerijetko dostižu orkansku jačinu. Primorska velebitska padina i Podgorje često su izloženi udarima bure (sjeveroistočni vjetar koji puše od Velebita prema Jadranskom moru), čija olujna snaga posebno dolazi do izražaja na planinskim prijevojima, naročito zimi.

Za područje parka prirode karakteristična je složenost padalinskih prilika. Prosječna godišnja količina padalina na vršnom dijelu Velebita je iznad 3000 mm , od čega najviše pada na izloženom području južnog Velebita (1200–3000 mm). Količina padalina smanjuje se od jugoistoka prema sjeverozapadu. Više padalina pada na rubnom ličkom prostoru (1884 mm), nego na primorskoj velebitskoj padini (1188 mm). Gotovo 2/3 količine padalina izluči se u zimskoj polovici godine. Moguća su lokalna odstupanja uvjetovana reljefom i visinom.

Zbog miješanja različito zagrijanih zračnih masa u graničnom području Velebita između primorja i unutrašnjosti karakteristična je pojava relativno velikog broja dana s maglom (187 dana godišnje) za područje vršnog dijela velebitskog masiva.

Na području Velebita vrlo je velik raspon broja dana sa snježnim pokrivačem višim od 30 cm. Na primorskoj padini Velebita gotovo je zanemariv, dok na vršnom području sjevernog Velebita iznosi oko 70 dana godišnje, a na području južnog Velebita, na njegovom najvišem dijelu i preko 100 dana godišnje. Na ličkoj padini Velebita snježni pokrivač može potrajati i 20 do 40 dana.

Pročitaj više

Kulturno-povijesna baština

Naseljavanje i aktivno življenje na Velebitu ostavilo je brojne tragove, danas vrijednu kulturnu baštinu prostora. To su velebitske povijesne ceste poput Karolinske, Terezijanske, Majstorske i Jozefinske koje su i danas u upotrebi. Svjetska posebnost su mirila, kamene oznake mjesta na kojem se spuštao pokojnik na putu do groblja.

Lokalno stanovništvo vjeruje da duša pokojnika ostaje upravo na mirilu. Epigrafski spomenik Pisani kamen svjedoči o dalekosežnoj povijesti života na Velebitu, kao i brojni prapovijesni i antički lokaliteti, gradine, nekropole, stari gradovi, utvrde, mlinovi, kamene šterne i pojila. Posebno su obilježje pastirski stanovi, odnosno njihovi ostaci. To su kamene monolitne kuće u kojima se živjelo u ljetnim mjesecima zbog ispaše stoke.

Kulturna baština

Područje Velebita specifično je po bogatom graditeljskom stvaralaštvu i osebujnosti fundusa ostale materijalne i duhovne kulture stanovništva planinskog prostora. Na umijeće i graditeljsku tradiciju utjecaj šire okoline nije bio od bitnog značenja. Zbog izoliranosti je stanovnik Velebita bio vezan za vlastita iskustva kroz pokoljenja koja su stvorila osebujnu i originalnu arhitekturu narodnog stvaralaštva. Tijekom povijesti, daleko od izvora informacija, ljudi su tako stvarali svoju vlastitu materijalnu kulturu, jednostavnu i prilagođenu glavnom izvoru preživljavanja – stočarstvu (suhozidi, pastirski stanovi).

Suhozidi su nastali krčenjem teško obradivih površina i vještim slaganjem kamena na kamen bez dodatnog vezivnog materijala. Suhozidna gradnja nije samo vrijedno kulturno i povijesno blago, nego i stanište različitih vrsta biljaka i životinja.

Većina velebitskih stanova građena je iz kamene građe, pravokutnog oblika u tehnici suhozida. Visokogorski stanovi sačinjavali su jednu prostoriju bez prozora, s ognjištem u sredini te potpornim stupom krovišta. Uz njih su dograđeni torovi za stoku.

Tradicijska arhitektura na Velebitu ogleda se i u gradnji sakralnih objekata. Naime, većina velebitskih crkava i kapelica građena je poput pastirskog stana, tj. kao jednoprostorni objekt. Njihova je gradnja vezana za bitne trenutke u životu stočara, što se i danas može pratiti kroz postojeće zavjete koji se po tradiciji još ponegdje održavaju na već srušenim crkvenim oltarima.

Kao posljedica višestoljetnog naseljavanja i aktivnog življenja na Velebitu ostali su različiti objekti i spomenici koji čine kulturnu baštinu toga prostora: velebitske povijesne ceste (Karolinska, Terezijanska, Majstorska, Jozefinska), mirila, Pisani kamen, te mnoštvo prapovijesnih i antičkih lokaliteta, gradina, nekropola, hidroarheoloških nalaza, starih gradova i utvrda, mlinova i vodenica, kamenih šterni i pojila.

Velebitske povijesne ceste

Velebit je oduvijek spajao priobalje s ličkim zaleđem u jedinstvenu gospodarsku, kulturnu i povijesnu cjelinu. Njegovim je cestama kroz razmjenu dobara kolala raznovrsna roba. U tu je svrhu prometno povezivanje bilo iznimno važno – od antičkih vremena do danas.

Radi razvoja gospodarstva, trgovine i prometa, Habsburška Monarhija je u 18. i 19. stoljeću izgradila nekoliko značajnih cesta preko Velebita. Graditelji cesta odlikovali su se iznimnom stručnošću, te je većina tih cesta, uz poneku rekonstrukciju, u uporabi i u današnje vrijeme.

Rekonstruirane velebitske ceste u vrijeme svoje gradnje bile su veliki napredak u načinu izvedbe cesta jer je njihov kolnik imao kamenu podlogu, veliko rubno kamenje, masivne potporne zidove, dobru odvodnju kolnika i objekte ispod trupa ceste, a širina im je iznosila od 4 do 6 metara. Kameni tarac bio je potreban da se sačuva kolnik od razornog djelovanja oborinskih voda i jake bure. U protivnom bi kolnik bio razoren u najkraće vrijeme.

Zbog dobre očuvanosti i povijesne vrijednosti, neke od ovih cesta su zaštićene kao kulturno dobro Republike Hrvatske.

Cesta Terezijana

Jedna od važnih cesta izgrađenih u prošlosti preko velebitskih prijevoja radi odvijanja trgovinskog prometa između priobalja i unutrašnjosti bila je Terezijana.

Terezijana je izgrađena 1786. g. radi boljeg povezivanja tadašnjeg pukovnijskog središta u Gospiću sa slobodnom lukom Karlobag te kako bi zamijenila postojeću Karolinsku cestu kojom se putovalo sve teže zbog njenih oštrih zavoja i strmih dijelova. Nalog za izgradnju nove, modernije ceste dao je tadašnji austrijski car Josip II. Cesta je dobila ime po njegovoj majci, Mariji Tereziji.

Gradnja ceste povjerena je graničarskom časniku Filipu Vukasoviću, kasnijem znamenitom graditelju Lujzijanske ceste Karlovac – Rijeka.

Terezijana je 2007. g. uvrštena na popis kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Radi upoznavanja što većeg broja posjetitelja o kulturnoj važnosti Terezijane, Javna ustanova Park prirode Velebit uredila je dio Terezijane kao poučnu stazu. Staza je namijenjena isključivo pješacima, a posebno je zanimljiva zbog prostora kojim prolazi gdje se, u samo 3 km koliko je poučna staza duga, dožive oba lica Velebita u njihovoj punoj ljepoti.

Premužićeva staza

Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika. Gradnja staze trajala je svega 3 godine (1930.–1933.). Radove su izvodili brojni radnici iz velebitskih i podvelebitskih sela.

Kako nema velikih uspona, njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Utočište mogu pronaći u nekoliko planinarskih objekata koji se nalaze u blizini staze.

Kvalitetom gradnje i uklopljenošću u prirodni okoliš ova se staza smatra remek-djelom graditeljstva. Upravo zbog toga je 2009. godine uvrštena na popis kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Majstorska cesta

Još jedna povijesna velebitska cesta koja je uvrštena na popis kulturnih dobara Republike Hrvatske (2007. godine) je tzv. Majstorska cesta.

Kako bi se skratio put do Dalmacije, 1825. g. počela je izgradnja transvelebitske prometnice na relaciji Sveti Rok – Mali Alan – Obrovac. Na toj cesti počela je samostalna djelatnost poznatoga graditelja planinskih cesta i graničarskog časnika Josipa Kajetana Knežića.

Gradnja ove 41 km duge prometnice potpuno je završena 1832. godine kada je svečano puštena u promet pod nazivom Majstorska cesta. Naime, način na koji je Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova u to je vrijeme predstavljao veliki napredak u cestogradnji. Maksimalni nagib ceste iznosio je do 5,5 % što je u skladu i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica. Po toj novoj velebitskoj transverzali, osim trgovačkog, od početka se odvijao i poštanski promet između Beča i Zadra.

Cesta prolazi pokraj geomorfološki značajnog lokaliteta Tulovih greda – istaknute skupine okomitih vapnenačkih greda, kukova i tornjeva.

Legenda o gradnji Majstorske ceste čuva predaju da je probijana kroz živo stijenje i da su uvjeti gradnje bili izuzetno teški , uzimajući u obzir razvoj tehnike i strojnih pomagala koje su graditelji mogli imati na raspolaganju u tom vremenu.

Legenda kaže da su radnici dolazili majoru Knežiću i jadali se kako je cestu nemoguće probiti!

– Može li kilo zlata za kilo kamena? – pitao je Knežić.

– Pa… tako bi i moglo! – odgovarali bi graditelji.

I cesta je sagrađena.

Tako je bilo prema legendi, no istina je i da je major Knežić pao u nemilost bečkog dvora jer su troškovi izgradnje ceste bili previsoki.

Mirila

Na području Velebita nalazi se više očuvanih skupina mirila. Mirila su vezana za pogrebni običaj stanovništva koje je zbog udaljenosti od župne crkve i groblja svoje mrtve moralo nositi do groblja. Sve su skupine mirila locirane uz puteve kojima se prolazilo do mora i to na pola puta od naselja do groblja.

Bez obzira na to što je trebalo prijeći velike udaljenosti što je bilo naporno zbog nošenja mrtvaca, pritom se tijelo preminulog nije smjelo odložiti na zemlju. Nosači su se izmjenjivali kako bi lakše svladali težinu tereta i udaljenost puta. Odmoriti se, počinuti i odložiti mrtvaca na zemlju smjelo se jedino na određenom mjestu – mirilu – prvom stajalištu za počivanje od pokojnikove kuće do groblja. Položeni se mrtvac „izmjerio“ po dužini tijela i mjera bi se zabilježila s dvije kamene ploče, pa se tek nakon pokapanja mrtvaca izrađivalo mirilo.

Mirila su za velebitsko stanovništvo bila značajna kao obilježje kulture. Ona su označavala kult prema pokojniku, zato su bila važnija od groblja na kojem je pokopan mrtvac. Nakon pokapanja pokojnik se nije više obilazio niti se dolazilo na groblje sve dok netko opet ne umre. Razlog tome najčešće je bila velika udaljenost planinskih naselja od mjesnog groblja kao i to što se smatralo da je u grobu pokopano „samo tijelo bez duše, koja je ostala na mirilu“.

Umjesto toga mirila su označavala spomen na pokojnika, kraj njih se prolazilo, pazilo se na njihov izgled.

Ovaj običaj traje do 50-ih godina 20. stoljeća, nakon čega potpuno prestaje.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske u prosincu 2007. godine donijelo je Rješenje kojim se utvrđuje da posmrtni običaji vezani uz mirila imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra.

U blizini Starigrada Paklenice nalaze se dvije poučne staze koje obuhvaćaju ukupno 8 uređenih lokaliteta mirila. Prva je staza udaljena 1 km od centra Starigrada Paklenice, dok se druga nalazi kod sela Ljubotić (skretanje s magistrale kod Tribnja Kruščice).

Pisani kamen (1.–4.st.)

Iznad Kosinjskog Bakovca, u šumi Begovača, kod vrela Begovača, nalazi se Pisani kamen, epigrafski spomenik nastao u razdoblju od 1. do 4. stoljeća. Na kamenoj stijeni nalazi se natpis na latinskom jeziku kojim se japodskom plemenu Ortoplini propisuje pristup do žive vode izvora Begovača od strane plemena Parentini iz kosinjskog područja.

Veliki pisani kamen ima sljedeći sadržaj: „EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTHOPLINOS ET PARENTINOS ADITUS AD AQUAM VIVAM ORTHOPLINIS D PASSUS LATUS“.

Prijevod: „Dogovorom o granici između Ortoplina i Parentina, Ortoplinima je dopušten pristup živoj vodi širine pet stotina koraka“.

Legenda o Kudinom mostu

U selu Golubić, u 19. stoljeću, živio je čovjek imenom Kude. Često je silazio na rijeku Krupu putevima koje su mukotrpno gradili njegovi preci kako bi došli na njive uz samu rijeku Krupu. Na škrtom i golom kamenjaru, Krupa je značila život.

Silazio je Kude do rijeke, a gledao je preko rijeke. Na drugoj je obali čuvala ovce lijepa djevojka duge, crne kose. Na tom mjestu Krupa se slijevala u nekoliko ogrlica, da bi se obrušila slapom i onda dalje opet mirno tekla. Tu je Kude izgradio mlin i dok bi se žito mljelo, on je duhom bio na drugoj strani kod lijepe Mande.

Sve češće bi pregazio Krupu na slapu skačući s kamena na kamen, a Mande bi zadivljeno i prestrašeno čekala da dođe do nje. Bojala se Mande slapa i nije se usudila prijeći Krupu, a divila se Kudinoj neustrašivosti.

Kude je isprosio Mandu čiji je otac pristao na taj brak, ali su trebali pričekati nekoliko godina jer je Mande bila jako mlada i još nije stasala za udaju. Kude se zarekao da će dok čeka Mandu, izgraditi most kako bi svatove i svoju dragu prevezao preko rijeke.

Tako je nastalo nevjerojatno djelo ljudskih ruku, most od dvanaest lukova izrađenih od sedrenih blokova i isto toliko kamenih stupova koji spaja obje obale Krupe.

Lijepu Mandu zaljubljeni je Kude doveo u Golubić i živjeli su dugo i sretno, a most stoji i danas kao spomenik velikoj ljubavi i ljudskoj upornosti.

Pročitaj više

Autor: Arhiva PP Velebit

Autor: Blanka Vrgoč

Autor: Arhiva PP Velebit

Planinarenje/hodanje

Planinarske staze Velebita omiljena su odredišta posjetitelja i jedan od zaštitnih znakova Parka. PP Velebit izdvojio je 14 staza, od laganih do teških, što širokom rasponu posjetitelja omogućuje neposredan doživljaj planine i okruženja. Za sve je potrebna planinarska obuća i odjeća i dovoljna količina pitke vode. Uvijek se treba informirati o vremenskim prilikama.

Štirovača – Jovanović padež – Šatorina

Planinarska staza (markacija) vodi od izvora na Štirovači asfaltiranom cestom do Jovanović padeža (2 km) gdje skreće desno na makadamski put, a nakon 800 m napušta cestu i vodi kroz šumu blago se penjući do planinskog proplanka Dokozina plan (1250 m) gdje izlazi na šumsku cestu.

Nakon 100 m ponovno napušta cestu i ide kroz šumu dobro zidanom stazom, a zadnjih 20 minuta staza napušta šumski hlad i vodi po travnatom obronku sve do vrha. Šatorina je najviši vrh srednjeg Velebita s kojeg se pruža prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta, od mora, cijelog velebitskog grebena do Like i planina Bosne, a najimpresivniji je vidikovac na štirovačku kotlinu i prekrasnu crnogoričnu šumu. Ime je dobila zbog svog izduženog travnatog vrha u obliku šatora.

Dužina staze: 8.5 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 510 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Preporučena oprema: Potrebno je imati planinarsku obuću i odjenuti se prikladno godišnjem dobu i vremenskim prilikama (nepromočiva odjeća, zaštita od kiše i sunca), te ponijeti hranu i vodu za piće.

Dostupnost pitke vode: Izvor na Štirovači

Kugina kuća – Težakovačko vrilo – Šatorinski doci – Šatorina

Druga staza do vrha Šatorine vodi od Planinarske kuće Kugina kuća preko izvora Težakovac. U početku staza ide šumskom cestom oko 2 km, a zatim kroz šumu dosta strmo se penjući do pod vrh gdje izlazi na travnate obronke i glavnu stazu prema vrhu.

Dužina staze: 4.4 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 400 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Šterna na Kuginoj kući i Težakovačko vrilo

Premužićeva staza – Ograđenica – Šatorina

Do Šatorine se također može doći s Premužićeve staze. Staza ide za planinarsko sklonište Ograđenica, a zatim se nastavlja kroz šumu dobro zidanom stazom dok se ne izađe na šumsku cestu. Nakon 50 m skreće desno u šumu gdje se ubrzo spaja s glavnom stazom koja vodi iz Štirovače prema Šatorini.

Dužina staze: 3.4 km

Težina staze: Lagano

Visinska razlika: 270 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Ne

Vranjkova draga – Veliki Kozjak

Početak staze je na županijskoj cesti Krasno – Štirovača kod skretanja za Vranjkovu dragu. Staza u početku ide šumskom makadamskom cestom prema Vranjkovoj dragi, a zatim kombinirano kroz šumu i dijelom cestom. Prolazi pokraj lovačke kuće Vranjkovac i preko livade dalje u šumu, pa kasnije opet dijelom cestom da bi se na prijevoju ispod Oblog kuka odvojila desno kroz šumu sve do vrha, oko 1 sat hoda.

Kozjak (1629 m) je jedan od najimpresivnijih velebitskih vrhova jer se gorostasne stijene strmoglavo izdižu iznad zelenog šumskog pojasa, a svojim izmaknutim položajem od ostalih vrhova pruža prekrasan pogled na velebitski masiv i ličke ravnice.

Dužina staze: 5 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 440 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Ne

Lubenovac – Veliki Kozjak

Druga varijanta staze je iz Velikog Lubenovca koja nas vodi od parkinga, pa pokraj lokve Lubenovačke ruje i dalje presijecajući cestu kroz šumu do prijevoja pod Oblim kukom gdje se spaja sa stazom iz Vranjkove drage.

Dužina staze: 2.6 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 314 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Ne

Premužićevom stazom od Baških Oštarija do Velikog Alana

Premužićeva staza počinje u bukovoj šumi podno vrha Badanj kod zaseoka Stupačinovo (Baške Oštarije) i vodi sve do Zavižana na sjevernom Velebitu. Dio staze od Velikog Alana do Zavižana nalazi se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, dok se ostatak nalazi u Parku prirode Velebit. Od Stupačinova do Dabarske kose staza prolazi kroz bukovu šumu bez uspona.

Na Dabarskoj kosi presijeca je cesta Sušanj – Štirovača. Ovdje staza dalje nastavlja u pravcu Skorpovca koji je nekada bio naseljen, no sada se ovdje samo nalazi planinarsko sklonište. Staza nastavlja dalje prema sjeveru i prolazi iznad nekadašnjih sela Radlovac i Mlinište u pravcu Velikog Alana. Staza nema velikih visinskih razlika. Obilazak se može početi i od Velikog Alana.

Dužina staze: 30 km

Težina staze: srednje teško

Visinska razlika: 400 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Šterna kod skloništa Skorpovac; izvor Korita iznad Mliništa, međutim, on ljeti povremeno presuši. Stoga se preporučuje vodu nositi sa sobom.

Napomene: Ovaj dio staze potrebno je prijeći u dva dana hoda. Smještaj možete naći u planinarskim kućama i skloništima u blizini staze (Skorpovac, Ravni Dabar, Kugina kuća, Ograđenica, Alan).

Budakovo brdo – Bačić kuk

Od Skorpovca se Premužićevom stazom krene na jug. Tu se lijevo odvaja uz kamenu ogradu put koji se penje kroz šumu padinom Budakova brda prema njegovu grebenu. Izašavši nakon 1 sata hoda iz šume na gorske livade, prolazi se desno ispod njegova vrha (1317 m).

Od vrha Budakova brda staza se spušta na prijevoj između Budakova brda i Solina, tu odmah prelazi na lijevu stranu Solina u šumu i za 15 minuta izlazi na prijevoj pod Bačić kukom. Ova staza vodi uglavnom po planinskim livadama, uz krasne vidike na more i Bačić kuk. Bačić kuk (1304 m) najviši je vrh u skupini Dabarskih kukova. S njega je izvrstan pogled na niz Dabarskih kukova koji se pružaju u nizu od 10 km sve do Baških Oštarija.

Dužina staze: 4.5 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 240 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Ne

Baške Oštarije – Kiza

Od kraja Stupačinova (zaselak na Baškim Oštarijama) krene se makadamskom cestom u pravcu Jadičevca. Markacija uskoro lijevo strmo skreće u pravcu Kize. Staza prolazi bukovom šumom i zanimljivim planinskim livadama okruženima stijenama Dabarskih kukova, te se nakon otprilike 45 minuta stiže podno vrha Kize (1278 m) odakle se pruža prekrasan pogled na greben Dabarskih kukova koji se protežu sve do Bačić kuka.

Dužina staze: 3.6 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 262 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Ne

Baške Oštarije – Ljubičko brdo

Tura počinje na Baškim Oštarijama kod crkve sv. Elizabete odakle se kreće seoskim putem u pravcu Ljubičkog brda. Nakon ulaska u šumu, markacija skreće lijevo uzbrdo. Stazom se prolazi kroz bukovu šumu, nakon čega se izlazi na početak krševite padine obrasle grmljem i stiže do pojasa travnjaka, uspinje se travnjakom prema hrptu i do vrha (1320 m).

Dužina staze: 3.5 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 406 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Ne

Baške Oštarije – Sadikovac

Uspon počinje na državnoj cesti D 25 (Karlobag – Gospić) na ulazu u Baške Oštarije iz pravca Gospića, nedaleko od proširenja ceste gdje se može ostaviti automobil. Na početku uspona markacija vodi u gustu bukovu šumu. Staza se postupno uzdiže i nakon 1 km skreće oštro lijevo i izlazi na šumsku vlaku, po kojoj se nastavlja još 1 km, zatim kratko kroz šumu, a potom izlazi na travnati greben. Nastavlja grebenom po dobro ugaženoj stazi do ponovnog ulaska u šumu desno od grebena. S ovog grebena otvaraju se lijepi vidici u svim smjerovima.

Dalje se nastavlja oštrijim usponom po kamenju, a nakon 15 minuta izlazi se na položeniji travnati hrbat kojim dobro ugaženi put vodi do vrha na drugom kraju grebena. Veliki Sadikovac nalazi se na nadmorskoj visini od 1286 m. Otprilike 50 m prije vrha nalazi se krška jama uz samu stazu (potreban oprez!).

Dužina staze: 3.5 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 360 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Ne

Rizvanuša – Visočica

Početna točka za ovaj izlet je selo Rizvanuša gdje se vozimo asfaltnom cestom do kraja i zadnjih kuća, te dalje makadamskim putem do starog kamenoloma Pizdica, odatle do križanja (1,4 km od asfalta) gdje cesta desno uzbrdo ide za Visočicu, mi se odvajamo lijevo lošim makadamom prema Divoselu. Od putokaza za Visočicu preko Delukina vrela oko 4,5 km idemo lošim makadamskim putem do Delukina vrela jedan sat, otud lijepom stazom kroz bukovu šumu tzv. Sunčanom stranom jedan sat do izlaza na šumsku cestu.

Odatle ima oko dva sata do vrha Visočice, hodamo dijelom šumskom cestom, a dijelom stazom koja se strmo penje ispod Samara i izlazi na Jandrinu poljanu, a zatim kroz Krivi gaj do skloništa pod Visočicom (1460 m) od kuda je potrebno oko pola sata do vrha Visočice (1620 m).

Dužina staze: 10.5 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 1050 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Šterna kod skloništa

Ljubotić – Stap

Polazna točka za ovaj izlet je selo Ljubotić, odnosno autokamp u tom selu. Automobil treba parkirati ispred recepcije autokampa. Tu počinje i markacija. Od ovog mjesta do Stapa vode dva markirana puta: preko Zagona i Livodica. Put preko Zagona je nešto kraći, a oba se puta nakon otprilike sat i pol hoda spajaju. Ovdje je opisan uspon preko Livodica.

Markirana planinarska staza vodi prema dolini Rastovci. Uz rub ove doline izgrađena je nova makadamska cesta koja vodi do Livodica. Na ovom dijelu uspona koji vodi po makadamskom putu treba dobro pripaziti na slabo označeno skretanje desno!
Iz Livodica započinje strmiji uspon do prijevoja s lijepim pogledom na more i Paški most. Nakon prijevoja planinarska staza ulazi u šumu i zaobilazi nekoliko dolaca po nešto položenijem usponu, dolazi se na dolac Stap, na čijem se sjevernom rubu nalazi planinarsko sklonište Tatekova koliba (960 m).

Dužina staze: 6 km

Težina staze: Srednje teško

Visinska razlika: 660 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Izvor u blizini skloništa

Prezid – sklonište Crnopac – Crnopac

Na području Prezid (9 km od Gračaca) najviša je točka ceste Gračac – Obrovac, a 500 m nakon nje slijedi tunel od 160 m. Kada se polazi iz Gračaca, put za sklonište Crnopac započinje 1200 m prije tunela Prezid, na mjestu gdje se lijevo odvaja brdska cesta. Brdskom cestom može se automobilom voziti još oko 4 km do okretišta, odakle desno kroz šumu ima 20 minuta do skloništa (od glavne ceste do skloništa trebaju 2 sata pješice).

Uspon od skloništa na vrh traje više od 2 sata i dosta je težak. S vrha se pruža širok vidik na Liku i Ravne kotare. Povratak na cestu preporučuje se lakšom varijantom od 2,5 sata koja se pri silasku odvaja malo ispod vrha lijevo i primorskom padinom silazi na cestu Gračac – Obrovac 100 m od tunela Prezid. Uspon jednim i silazak drugim putem ukupno traju 6 sati.

Dužina staze: 9.2 km

Težina staze: Teško

Visinska razlika: 580 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Ne

Put Malog Princa

Početak obilaska Puta Malog princa nalazi se u blizini skloništa Crnopac odakle se dolazi do prvog raskrižja i slijedi markacija desno za Bili kuk i Put Malog princa. Staza se najprije spušta po gustoj bukovoj šumi u vrtaču, da bi se nakon toga ponovo počela uzdizati do sljedećeg križanja putova, otkuda započinje Put Malog princa. Staza obiluje čudnovatim i posebnim kamenim tvorevinama. Cijela je staza označena posebnim imenima kroz koja se prolazi: Dvori, Konoba, Dvorska vrata, Niska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac, Podkuk, Papratnjak, Tisni klanac, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma, te na kraju Nebeska vrata.

Nakon prolaska kroz Nebeska vrata, nastavljamo put po šumskoj stazi, koja ubrzo dovodi do križanja puteva: desno Kita Gaćešina, a lijevo Bili kuk. Nastavljamo put ispod Bilog kuka, i negdje otprilike na sredini staze od ovog raskrižja do mjesta gdje započinje Put Malog princa treba skrenuti lijevo ukoliko se želi uspeti na Bili kuk.

Od ovog mjesta do vraćanja na početak staze Malog princa i križanja u pravcu skloništa ima još oko 200 m.

Ova se staza ubraja među zahtjevnije staze, traži dobru fizičku kondiciju i planinarsko iskustvo i vještinu penjanja, a iako u promjeru ima samo 600 m, za njezin obilazak potrebno je više od 3 – 4 sata hoda, ovisno o tome koliko će se vremena izgubiti u razgledavanju, fotografiranju i uživanju u njenoj nesvakidašnjoj ljepoti. Staza je osigurana klinovima, sajlama i ljestvama na svim opasnijim mjestima.

Težina staze: Teško

Visinska razlika: 120 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Dostupnost pitke vode: Ne

Pročitaj više

Alpinizam/penjanje

Kukovi Velebita cijenjena su i omiljena penjališta iskusnih penjača i alpinista. Agin kuk, Rujičin kuk i Čelina kuk otvoreni su za penjanje od travnja do studenog. Radi se o dugim penjačkim smjerovima za koje je potrebno znanje, iskustvo i dobra oprema.

Visibaba/Agin kuk

Alpinistički dugi smjerovi

Broj smjerova: 6

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Ocjene smjera: Od 5c+ do 6c+

Čelina kuk

Alpinistički dugi smjerovi

Broj smjerova: 3

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Ocjene smjera: Od 6a do 7a+

Rujičin kuk

Alpinistički dugi smjerovi

Broj smjerova: 17

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Ocjene smjera: Od 4c do 6c+

Pročitaj više

Posjećivanje špilja

Cerovačke špilje nalaze se u južnom dijelu Parka prirode Velebit. Među najpoznatijim su i najznačajnijim speleološkim objektima u Hrvatskoj. Za turistički je posjet uređeno prvih 700 metara Donje i Gornje špilje. Bogate su nalazima iz davne prošlosti, arheološkim ostacima i jedno su od većih nalazišta špiljskog medvjeda.

Cerovačke špilje

Cerovačke špilje, smještene u južnom dijelu Parka prirode Velebit, među najpoznatijim su i najznačajnijim speleološkim objektima u Hrvatskoj. Kompleks čine 3 špilje (Donja, Srednja i Gornja) s preko 4 km istraženih kanala. Za turistički posjet uređeno je prvih 700 m Donje i Gornje špilje.

Ove su špilje iznimno bogate nalazima iz davne prošlosti. Osim velike količine arheoloških ostataka, također su jedno od većih nalazišta špiljskog medvjeda u Hrvatskoj. Tako ovdje možete i danas vidjeti tragove „brušenja“ medvjeda na stijenama nastale njihovim kretanjem uz stijenke špilja.

Cerovačke špilje nalaze se 4 km od Gračaca na cesti prema Kninu. Ukoliko se dolazi autocestom, potrebno je sići kod izlaza za Sveti Rok. Od Svetog Roka do Gračaca ima 25 km.

Dužina: Za posjet je otvoreno 700 m Donje i Gornje špilje.

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Temperatura: 5°C (Donja špilja) i 8°C (Gornja špilja)

Trajanje obilaska: 1,5 h za posjet jednoj špilji, te 3 h za posjet objema špiljama (ovdje je uračunato i vrijeme hoda od ulaznog punkta do špilja).

Napomene: Potrebno je imati udobnu obuću i odjenuti se toplije s obzirom da je temperatura u špiljama tijekom cijele godine oko 5°C (Donja špilja), odnosno 8 °C (Gornja špilja).

Kontakt za rezervacije i informacije:

00385 (0)53 560 450
00385 (0)99 814 4724
[email protected]

Pročitaj više

Ribolov

Ribolov uz dozvolu moguć je na rijeci Zrmanji i rijeci Ričici. Osobito je zanimljiv zbog ulova divlje pastrve. Ribiči mogu pecati i na jezeru Štikada, također s određenom dozvolom, gdje je isto moguć ulov pastrve.

Jezero Štikada

Riblja staništa:

Pastrva, kalifornijska pastrva, linjak, šaran.

Rijeka Ričica

Riblja staništa:

Pastrva, kalifornijska pastrva, linjak, šaran.

Rijeka Zrmanja

Riblja staništa:

Pastrva, kalifornijska pastrva, linjak, šaran.

Pročitaj više

Vožnja brodom ili čamcem

Rafting je sve popularniji. Kao i vožnja kanuom, moguć je isključivo na dijelu Zrmanje od mosta u naselju Kaštel Žegarski do željeznog mosta u Muškovcima. Treba voditi računa o stručnom vodstvu i vodostaju rijeke. U periodima niskog vodostaja kada bi plovila ugrozila biotop Zrmanje i proces stvaranja sedre, vožnje se obustavljaju.

Rafting vožnja i vožnja kanuom

Rafting vožnja i vožnja kanuom obavlja se isključivo na dijelu rijeke Zrmanje od mosta u središnjem dijelu naselja Kaštel Žegarski do željeznog mosta u Muškovcima. U periodima kada se dogodi toliki pad vodostaja da bi prolazak plovila direktno ugrozio ili oštetio biotop rijeke Zrmanje, a posebno procese stvaranja sedre, rafting i vožnja kanuom se obustavljaju.

Trajanje obilaska: oko 3 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Napomene: Rafting vožnju i vožnju kanuom na rijeci Zrmanji obavljaju agencije koje su s Javnom ustanovom Park prirode Velebit sklopile ugovor o koncesijskom odobrenju za obavljanje ovih djelatnosti. Za sve informacije i dogovore u vezi s ovim djelatnostima treba se obratiti direktno sljedećim agencijama:

Riva Rafting Centar d.o.o. ([email protected]; 00385 (0)23 689 920)

Raftrek Travel d.o.o. ([email protected]; 00385 (0)1 652 1666).

Pročitaj više

Poučne staze

U Parku se nalaze četiri poučne staze. Staza Kudin most vodi do najljepšeg dijela rijeke Krupe sa slapovima i sedrenim kaskadama preko kojih vodi Kudin most. Najstariji je to očuvani prijelaz preko Krupe izgrađen u suhozidu. Poučna staza Zavratnica vodi do značajnog krajobraza, uvale Zavratnice, jedne od najljepših na Jadranu. Treća staza vodi od Starigrada Senjskog do Donje Klade i upoznaje posjetitelje s tradicijskim graditeljstvom u kamenu, a četvrta je Terezijana koja je zapravo dio stare austrougarske ceste iz 18. stoljeća.

Terezijana

Poučna staza Terezijana dio je stare austrougarske ceste izgrađene 1786. godine radi boljeg povezivanja Gospića s Karlobagom. Poučna staza počinje na Baškim Oštarijama (924 m/nv), te se spušta do vidikovca iznad sela Konjsko (655 m/nv) u dužini od 3 km. Ovo je duža tura i traje 2,5 do 3 sata.

Također je u ponudi i kraća pješačka tura od oko 1,5 sat gdje se prvu trećinu puta (do Oštarijskog Ždrila) slijedi Terezijanu, nakon čega slijedi lagani uspon na vrh Debela kosa (972 m/nv). Uspon nije zahtjevan i mogu ga proći i ljudi slabije kondicije. Nakon kraće šetnje hrptom Debele kose, odakle se pružaju prekrasni vidici na Jadransko more i otok Pag s jedne strane te dolinu Baških Oštarija s druge strane, stazom se spušta do prijevoja Oštarijska vrata.

Ministarstvo kulture proglasilo je 2007. godine Terezijanu kulturnim dobrom.

Dužina staze: Kraća tura: 2,5 km; Duža tura: 3,5 km

Trajanje obilaska: Kraća pješačka tura 1,5 h, duža tura 2,5 – 3 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim uvjetima)

Individualni ili grupni posjeti: Individualni i grupni posjeti

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Vrsta staze:

Kraća tura: šumski put (60%), planinarska staza (40%).

Duža tura: šumski put (30%), zapušteni kolni put (70%).

Broj interpretativnih ploča: 7

Napomene: Staza je namijenjena samo pješacima. Duža tura: ukoliko se ne želite vraćati istim putem do Baških Oštarija, potrebno je dogovoriti da vas netko dočeka s autom u Sušnju Cesaričkom. Kraća tura: moguće se vratiti do početne točke kružnom stazom koja prolazi podno Debele kose i izlazi na Oštarijsko Ždrilo i Terezijanu.

Kudin most

Posjetom poučnoj stazi Kudin most upoznaje se najljepši dio rijeke Krupe s njezinim raskošnim slapovima i sedrenim kaskadama.

S poučne staze od sela Golubić do Kudinog mosta otvaraju se iznenađujući vidici na modrozelenu Krupu i na njezinu sedrenu barijeru zvanu Deveterac. Deveterac je dobio ime po devet sedrenih kaskada koje završavaju visokim slapom preko kojeg vodi Kudin most. Ovaj je most najstariji očuvani prijelaz preko Krupe, a izgrađen je u suhozidu, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Sastoji se od 12 lukova izrađenih od sedrenih blokova i isto toliko kamenih stupova. Most je preventivno zaštićen kao spomenik kulture.

Dužina staze: 1.6 km (povratak istim putem)

Trajanje obilaska: 2 h

Visinska razlika: 170 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim uvjetima)

Individualni ili grupni posjeti: Individualni i grupni posjeti

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Vrsta staze: Planinarska staza (100%)

Broj interpretativnih ploča: 4

Starigrad Senjski – Donja Klada

Obilazak staze možete početi u Starigradu ili u Donjoj Kladi. Od Senja se krene jadranskom magistralom na jug, te se nakon 24, odnosno 26 km skrene desno prema Donjoj Kladi, odnosno Starigradu. Staza je široka oko 1 m. Ovdje se osim kretanja na svježem zraku, upoznavanja prirodnih i kulturnih vrijednosti ovog kraja, također može uživati u ugodnim vidicima na obližnje otoke Rab i Goli otok. Stazu su u prošlosti izgradili sami mještani koji su, kao i većina Podgoraca, bili vješti u obradi i slaganju kamena. Ta se vještina očituje na svakom koraku – u gradnji kuća, šterna, cesta i staza, te suhozida.

Na prvom dijelu staze od Starigrada, vodi odvojak za staru gradinu. Povoljni i zaštićeni položaj ove gradine omogućio je naseljenost od prapovijesti preko antike do srednjeg i novog vijeka o čemu nam svjedoče brojni ostaci materijalne kulture.

Dužina staze: 2.5 km (povratak istim putem)

Trajanje obilaska: 2 h

Visinska razlika: 0 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog (ovisno o vremenskim uvjetima)

Individualni ili grupni posjeti: Individualni i grupni posjeti

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Vrsta staze: Kamena pješačka staza uz more (100%)

Broj interpretativnih ploča: 4

Napomene: Staza je namijenjena isključivo pješacima. Ona je dio staze koja spaja Starigrad Senjski i Lukovo (u dužini od 10 km), te prolazi kroz niz živopisnih uvala sa starim ribarskim naseljima.

Zavratnica

Uvala Zavratnica zbog svojih je prirodnih vrijednosti još 1964. godine proglašena značajnim krajobrazom. Do Zavratnice se može doći pješačkom stazom uz more iz pravca Jablanca, kao i spustiti se do uvale planinarskom stazom iz sela Zavratnica. Krenete li stazom koja vodi prema vidikovcu iznad uvale, pobliže ćete se upoznati s fenomenom ovog značajnog krajobraza pomoću nekoliko poučnih ploča.

Dužina staze:

1.8 km Jablanac- Zavratnica

800 m Selo Zavratnica - Zavratnica

Trajanje obilaska: 15 min

Visinska razlika: 150 m

Preporučeni period godine za posjet: Tijekom cijele godine (ovisno o vremenskim uvjetima)

Individualni ili grupni posjeti: Individualni i grupni posjeti

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Vrsta staze: Kamena pješačka staza uz more (100%)

Broj interpretativnih ploča: 4

Pročitaj više

Vođene ture

U ponudi je osam vođenih tura do velebitskih atrakcija. Obuhvaćaju povijesne ceste koje prolaze Velebitom, područje Baških Oštarija, Ravnog Dabra, Badnja i Kize, te atraktivnih kukova i vrhova Velebita. Jedna od tura vodi i u Cerovačke špilje. Za svaku je potrebna planinarska obuća i odjeća, kao i prethodno informiranje o preporučenom vremenu dolaska.

Poučna staza Terezijana (duža tura)

Poučna staza počinje na Baškim Oštarijama (924 m/nv), na staroj cesti Terezijani, iza zgrade nekadašnje škole (sadašnji hostel). Staza se spušta do iznad sela Konjsko (655 m/nv) u dužini od 3.5 km.

Dužina trajanja aktivnosti: 2,5 – 3 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Poučna staza Terezijana (kraća tura)

Staza ide Terezijanom do Oštarijskog Ždrila nakon čega slijedi lagani uspon na vrh Debela kosa (972 m/nv). Uspon nije zahtjevan i mogu ga proći i ljudi slabije kondicije. Nakon kraće šetnje hrptom Debele kose, odakle se pružaju prekrasni vidici na Jadransko more i otok Pag s jedne strane, te dolinu Baških Oštarija s druge strane, staza se spušta do vidikovca Kubus i prijevoja Oštarijska vrata. Staza je duga 2.5 km

Dužina trajanja aktivnosti: 1,5 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Baške Oštarije – Kiza

Od centra Baških Oštarija krene se prema zaseoku Stupačinovo odakle postoji markirana staza do vrha Kiza (1278 m) koji je jedan od atraktivnijih vrhova u Dabarskim kukovima. Staza prolazi bukovom šumom i zanimljivim planinskim livadama okruženima stijenama Dabarskih kukova.

Dužina trajanja aktivnosti: 2,5 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Prpić polje – Badanj

Kružnom planinarskom stazom posjećuje se masiv Badnja (1079 m) iz pravca zaseoka Prpići (924 m/nv, Baške Oštarije). Na visini od 1079 m pružaju se vidici na najzanimljivije vrhove srednjeg Velebita (Šatorinu, Basaču, Velinac, Prikinuto i Budakovo brdo, Dabarske kukove i dr.), te na otok Pag. Staza se dalje spušta prema Velikom Papratnjaku i Premužićevoj stazi kojom se nastavlja put do Baških Oštarija i početne točke.

Dužina trajanja aktivnosti: 3 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Stupačinovo – Ravni Dabar

Put do Ravnog Dabra najvećim dijelom prolazi Premužićevom stazom – od zaseoka Stupačinovo (Baške Oštarije) do Dabarske kose (943 m). Na ovom dijelu staza nema uspona pa njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Od Dabarske kose staza se počinje spuštati do planinarskog doma u Ravnom Dabru (723 m). Ravni Dabar je prostrana krška udolina smještena u središnjem dijelu Dabarskih kukova koja je nekada bila naseljena.

Dužina trajanja aktivnosti: 6 h

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do listopada

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Poučna staza Kudin most

Tura počinje u selu Golubić odakle se stazom spušta u kanjon rijeke Krupe do stoljetnog Kudinog mosta. Dok prolazite stazom, neprestano se otvaraju novi vidici prema toku Krupe.

Dužina trajanja aktivnosti: do 3 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Baške Oštarije – Ljubičko brdo

Dužina trajanja aktivnosti: 3 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Cerovačke špilje

Ulazni punkt u Cerovačke špilje nalazi se 4 km od centra Gračaca u podnožju Crnopca. Od ulaznog punkta (parkiralište kod napuštenog motela) stazom se uspinje do Donje Cerovačke špilje (oko 15 minuta uspona šumskom stazom) i do Gornje špilje (dodatnih 10 minuta uspona). Obje su špilje otvorene za posjet u dužini od 700 m.

Dužina trajanja aktivnosti: 1,5 h za jednu špilju, 3 h za obje špilje

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Preporučena oprema: Potrebno je imati udobnu obuću i odjenuti se toplije s obzirom da je temperatura u špiljama tijekom cijele godine oko 5°C (Donja špilja), odnosno 8 °C (Gornja špilja).

Pročitaj više

Ugostiteljstvo i smještaj

Nedaleko od Gospića nalazi se pustolovno-izletnički centar Rizvan City, u malom ličkom selu Rizvanuša. Nude se atraktivne pustolovne aktivnosti, smještaj u tradicionalnoj ličkoj kući ili u kampu. U ponudi su i ugostiteljske usluge.

Planinarski dom - Ravni Dabar

Planinarski dom Ravni Dabar (723 m) nalazi se ispod golemoga kuka Čelinca koji mu daje iznimnu slikovitost. Dom je odlično uporište za izlete na Dabarske kukove. Vodom je opskrbljen iz cisterne, u prizemlju su blagovaonica, sanitarije, kuhinja i prostorija domara, a cijeli tavan je uređen kao skupna spavaonica.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 713 m
Broj ležajeva: 50
Otvorenost objekta: po dogovoru
Opskrbljenost objekta: djelomično
Objektom upravlja: Industrogradnja Zagreb

Kontakt:

Kontakt-osoba: Mile Prpić

00385 (0)53 633 016
00385 (0)91 754 8027

Vladimir Fabijanović

00385 (0)1 634 7803
00385 (0)91 517 7789

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarski dom - Prpa

Planinarski dom Prpa zapravo je naselje od nekoliko bungalova koje je na rubu oštarijskog polja podigao i uredio Vlado Prpić iz HPD-a Prpa. Svaki bungalov u naselju ima svoje ime (Basača, Kiza...) i opremljen je i uređen na dosjetljiv način. Bungalovi su stalno otvoreni i pružaju mogućnost noćenja.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 935 m
Broj ležajeva: 40
Otvorenost objekta: stalno
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Prpa, Baške Oštarije

Kontakt:

Kontakt-osoba: Vlado Prpić

00385 (0)53 674 012

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Sijaset

Planinarska kuća Sijaset nalazi se u dnu duboko usječene Sijasetske drage i okružena je lijepom šumom crnoga bora. To je zidana kuća s blagovaonicom, kuhinjom i spavaonicom. Zbog neznatne visine i blizine Senja kuća je izletište senjskih planinara, ali može poslužiti i kao baza za uspone u području Senjskog bila.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 652 m
Broj ležajeva: 6
Otvorenost objekta: po dogovoru
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Zavižan, Senj

Kontakt:

Kontakt-osoba: Neda Turina

00385 (0)98 755 200

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Oltari

Planinarska kuća Oltari nalazi se neposredno uz asfaltiranu cestu iz Sv. Jurja za Krasno, u planinskom selu Oltari. To su tri prostorije na prvom katu kuće iznad zatvorene gostionice. Zahvaljujući autobusnoj vezi iz Senja, Oltari su važno ishodište za pohode na sjeverni Velebit.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 940 m
Broj ležajeva: 30
Otvorenost objekta: po dogovoru
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Sisak, Sisak

Kontakt:

Kontakt-osoba: Miroslava Kaležić

00385 (0)99 191 6097

Blaženka Šmit

00385 (0)97 714 0565

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Careva kuća

Planinarska kuća Careva kuća na Begovači (1180 m) nalazi se tik uz cestu Krasno – Alan, na početku njezina kraka prema V. Lubenovcu, ispod Begovačkog kuka. To je zidana katnica žute boje koju je od šumarije na korištenje dobilo HPD Gromovača iz Otočca.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 1180 m
Broj ležajeva: 26
Otvorenost objekta: po dogovoru
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Gromovača, Otočac

Kontakt:

Kontakt-osoba: Ante Plavčić

00385 (0)53 772 298
00385 (0)98 975 7564

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Apatišan

Planinarska kuća Apatišan drvena je šumarska kuća koju je HPD Rajinac iz Krasna preuredilo u planinarsku kuću. Ima kuhinju, blagovaonicu i tri sobe za noćenje s ukupno 12 ležajeva, a otvorena je po najavi.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 1112 m
Broj ležajeva: 12
Otvorenost objekta: po dogovoru
Opskrbljenost objekta: djelomično
Objektom upravlja: HPD Rajinac, Krasno Polje

Kontakt:

Kontakt-osoba: Josip Tomaić

00385 (0)98 907 0495
00385 (0)53 851 145

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Mrkvište

Planinarska kuća Mrkvište nalazi se nasred prostrane čistine, na važnom račvanju cesta prema Štirovači i Alanu. To je nekadašnja drvena lugarnica koju su uredili članovi HPD-a Zavižan iz Senja.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 1276 m
Broj ležajeva: 45
Otvorenost objekta: po dogovoru
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Zavižan, Senj

Kontakt:

Kontakt-osoba: Neda Turina

00385 (0)98 755 200

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Miroslav Hirtz

Planinarska kuća Miroslav Hirtz nalazi se na istaknutoj stijeni iznad bivše trajektne luke u Jablancu. Ima terasu s 50 mjesta. Vlasnik objekta je HPS, a njime upravlja HPD MIV iz Varaždina.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 20 m
Broj ležajeva: 37
Otvorenost objekta: po dogovoru
Oprkrbljenost objekta: neopskrbljen
Objektom upravlja: MIV, Varaždin

Kontakt:

Kontakt-osoba: Zlatko Peršić

00385 (0)42 210 955
00385 (0)91 554 7667
00385 (0)53 887 046 (telefon u planinarskoj kući, u sezoni)

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Kugina kuća

Planinarska kuća Kugina kuća nekadašnja je šumarska lugarnica na makadamskoj cesti uzduž srednjeg Velebita koja vodi od Sušnja kroz područje Dabarskih kukova prema Štirovači i Mrkvištu. Kuća ima cisternu, a na putu prema Šatorini, 10 minuta od kuće je izvor Težakovac. U kući su tri spavaonice, a sa stražnje strane kuće zimska soba (sklonište).

Važne informacije:

Nadmorska visina: 1180 m
Broj ležajeva: 30
Otvorenost objekta: po dogovoru
Opskrbljenost objekta: djelomično
Objektom upravlja: HPD Željezničar, Gospić

Kontakt:

Kontakt-osoba: Tihomir Crnković

00385 (0)98 700 510

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Kata

Planinarska kuća Kata (900 m) nalazi se u Bačić Dulibi, u podnožju Bačić kuka.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 900 m
Broj ležajeva: 10
Otvorenost objekta: po dogovoru
Opskrbljenost objekta: po dogovoru
Objektom upravlja: HPD Bačić Duliba

Kontakt:

Kontakt-osoba: Ivan Došen

00385 (0)91 562 8899

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Ana

Planinarska kuća Ana (900 m) nalazi se u Bačić Dulibi, u podnožju Bačić kuka. U prizemlju su kuhinja, dnevni boravak, kupaonica i sanitarni čvor, te natkrivena terasa, a na katu spavaonice. Kuća se vodom opskrbljuje iz cisterne.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 900 m
Broj ležajeva: 10–14 (po dogovoru)
Otvorenost objekta: po dogovoru
Opskrbljenost objekta: po dogovoru
Objektom upravlja: HPD Bačić Duliba

Kontakt:

Kontakt-osoba: Ana Došen

00385 (0)91 549 4922

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Vila Velebita

Planinarska kuća Vila Velebita zidana je katnica na cesti Karlobag – Gospić, 100 m od crkve Pohoda sv. Elizabete. Kuću je od Hrvatskih cesta na korištenje preuzelo PD Željezničar iz Gospića. U prizemlju su dvije blagovaonice, kuhinja, prostorija dežurnog i sanitarni čvor, a na katu četiri spavaonice i dva sanitarna čvora. U dvorištu kuće nalazi se prostorija u kojoj je smještena jedna spavaonica.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 924 m
Broj ležajeva: 24
Otvorenost objekta: po najavi
Opskrbljenost objekta: opskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Željezničar, Gospić

Kontakt:

Kontakt-osoba: Josip Serdar

00385 (0)98 170 0529

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarska kuća - Sveti Josip

Planinarska kuća Sv. Josip nalazi se na Oštarijskim Položinama, u šumi, uz cestu iz Baških Oštarija preko Stupačinova prema Štirovači, na 7. kilometru od Oštarija. To je bivša šumarska kuća koju je HPD Visočica preuredilo za svoje potrebe. Kuća ima kuhinju i dvije spavaonice. Cisterna s vodom je ispred kuće.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 1100 m
Broj ležajeva: 8
Otvorenost objekta: po najavi
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Visočica, Gospić

Kontakt:

Kontakt-osoba: Ana Lemić

00385 (0)98 489 020
00385 (0)53 575 382

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarsko sklonište - Šugarska duliba

Planinarsko sklonište Šugarska duliba zapravo je metalni kontejner koji služi kao jednostavno, otvoreno planinarsko sklonište. U blizini skloništa, uz ruševine lugarnice, ostala je sačuvana cisterna s pitkom vodom.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 1212 m
Broj ležajeva: 8
Otvorenost objekta: otvoreno sklonište
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: INA-Naftaplin

Kontakt:

Kontakt-osoba: Branimir Odicki

00385 (0)91 562 9763
00385 (0)1 377 3974

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarsko sklonište - Tatekova koliba

Planinarsko sklonište Tatekova koliba na Stapu simpatična je koliba na rubu lijepog i ravnog travnatog dolca Stapa, na trasi VPP-a, i idealno je ishodište za niz uspona u bližoj okolici, ali i važno prenoćište na uzdužnom putu od Baških Oštarija prema Strugama. Ime je dobilo po nadimku Slavka Tomerlina koji ga je sagradio, uredio i opremio, a u okolici je pronašao mnoge zanimljivosti i markirao puteve.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 960 m
Broj ležajeva: 12
Otvorenost objekta: stalno
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Paklenica, Zadar

Kontakt:

Kontakt-osoba: Marko Veljača

00385 (0)91 794 6578
00385 (0)23 322 134

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarsko sklonište - Zavrata

Planinarsko sklonište Zavrata nalazi se na sjeverozapadnom rubu osamljenoga krškog polja Zavrate nadomak Malog Rujna. To je stara pastirska kuća preuređena u jednostavno planinarsko sklonište.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 750 m
Broj ležajeva: 10
Otvorenost objekta: otvoreno sklonište
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Paklenica, Zadar

Kontakt:

Kontakt-osoba: Marko Veljača

00385 (0)91 794 6578
00385 (0)23 322 134

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarsko sklonište - Crnopac

Planinarsko sklonište Crnopac nalazi se na maloj kamenoj zaravni, uz rub nepristupačne kotline prošarane stijenama i šumom. Sklonište je sagradio zadarski planinar Slavko Tomerlin Tatek, a brigu o skloništu kasnije je preuzelo HPD Mala Rava. To je kućica od drvenih trupaca, iznutra obložena drvom, a krov je od aluminijskih ploča.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 1140 m
Broj ležajeva: 8
Otvorenost objekta: stalno
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Mala Rava, Zadar

Kontakt:

Kontakt-osoba: Eduard Magazin

00385 (0)98 254 452

Zoran Simičić

00385 (0)95 887 6080

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarsko sklonište - Skorpovac

Planinarsko sklonište Skorpovac nalazi se neposredno uz Premužićevu stazu, u napuštenom gorskom zaselku Skorpovcu. Brigu o njemu vodi HPD Sveti Šimun iz Markuševca, čiji članovi dežuraju u skloništu tijekom ljetnih mjeseci. Sklonište je opremljeno s peći i 10 jednostavnih ležaja.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 958 m

Broj ležajeva: 10

Otvorenost objekta: stalno

Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno

Objektom upravlja: HPD Sv. Šimun, Markuševec, Zagreb

Kontakt:

Kontakt-osoba: Nenad Sitar

00385 (0)98 981 2249

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Planinarsko sklonište - Ograđenica

Planinarsko sklonište Ograđenica je mali metalni kontejner, uz pomoć helikoptera postavljen pokraj srušenog zida nekadašnje zidane kuće. U skloništu je samo drveni skupni ležaj (potrebno je nositi vreću za spavanje) i mala peć. Kuća nema vode, a najbliža voda je s izvora Gornja korita južnije na Premužićevoj stazi.

Važne informacije:

Nadmorska visina: 1400 m
Broj ležajeva: 4
Otvorenost objekta: stalno
Opskrbljenost objekta: neopskrbljeno
Objektom upravlja: HPD Đakovo

Kontakt:

00385 (0)31 813 420
00385 (0)31 814 119

Napomene:

Za sve informacije u vezi smještaja u ovom objektu treba se obratiti direktno planinarskom društvu koje upravlja objektom.

Kamp - Velebit

Smješten na Baškim Oštarijama, kamp Velebit idealno je mjesto za odmor, rekreaciju i očuvanje zdravlja, a samo je 20 minuta udaljen od mora. Planinarima i ostalim izletnicima nudi se smještaj za preko 30 gostiju u komfornoj planinarskoj kući (koju grije peć na drva), šatorima ili bungalovima, a kamperima je na raspolaganju 7 kamperskih jedinica. Gostima su na raspolaganju kuhinja i ognjište za logorsku vatru, roštilj i peka.

Važne informacije:

Kamp je otvoren od 1. lipnja do 31. kolovoza. Detaljnije informacije vidjeti na: www.kampvelebit.com/info.html

Kontakt:

Kamp Velebit
Baške Oštarije 5A
Poštanski broj: 53206
Mob.: 00385 (0)91 725 3349
E-mail: [email protected]

Kamp - Vrata Velebita

Turističko seosko gospodarstvo Vrata Velebita polazište je prema najljepšim velebitskim planinarskim ciljevima. Na 300 m nadmorske visine i samo 3 km od plaže ovdje se nudi posjet etnokući s izložbom o pčelarstvu, moguće je kušati specijalitete domaće kuhinje u konobi, tj. kušaonici, pripremiti roštilj s društvom i obitelji, posjetiti obližnja čuvena velebitska mirila ili se okušati u planinarenju. Za smještaj se nude opremljen autokamp ili tradicijska kuća za odmor.

Važne informacije:

Detaljnije informacije vidjeti na: www.vratavelebita.com/hrvatski/kontakt.html

Kontakt:

Kontakt-osoba: Šime Gazić
Put Ljubotića 50
23245 Tribanj Kruščica

Tel.: 00385 (0)23 333 516
Mob.: 00385 (0)98 650 260, 00385 (0)95 914 9629
E-mail: [email protected]

Ekokamp - Rizvan City

Pustolovno-izletnički centar Rizvan City smješten je nedaleko od grada Gospića, u malom tipično ličkom selu Rizvanuša koje se nalazi u Parku prirode Velebit. Staro obiteljsko seosko gospodarstvo pretvoreno je u pustolovno-izletnički centar gdje se grupama nudi mnoštvo jedinstvenih atraktivnih pustolovnih aktivnosti. U sklopu Pustolovno-izletničkog centra Rizvan City možete noćiti u novoobnovljenoj ličkoj kući izgrađenoj tradicijskim materijalima, kamenom i drvetom ili u novom kampu. Kampirati se može s kamperima, u šatorima ili možete iznajmiti drveni bungalov.

Važne informacije:

Detaljnije informacije vidjeti na: www.adria-velebitica.hr

Kontakt:

Turistička agencija Adria Velebitica
MARTIN d.o.o.
Brušane bb, 53206 Brušane
Tel.: 00385 (0)98 245 769
E-mail: [email protected]

Pročitaj više

Jahanje

Poseban je doživljaj jahanje na konju kroz Velebit. U ponudi su tri dnevne kružne ture i jedna kraća, dvosatna, po selu Velika Plana. Dostupnost ovog jako zanimljivog doživljaja Velebita ovisi o vremenskim prilikama. Preporuča se kontaktirati koncesionare za dogovor.

Velika Plana

Dvosatna tura po selu Velika Plana

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Kontakt: Navedenu aktivnost u području PP Velebit kao svoju uslugu nudi koncesionar OPG Yerkovich.

Adresa:

Velika Plana 5, 53213 Velika Plana
Tel.: 00385 (0)53 685 616
E-mail: [email protected]
Web: www.LindenRetreat.com

Napomene: Za navedenu aktivnost treba kontaktirati direktno koncesionara.

Velika Plana – Pazariški Bakovac – izvor Tisovac – Dolina – Štulinac – Velika Plana

Dnevna kružna tura.

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Kontakt: OPG Yerkovich

Napomene: Za navedenu aktivnost treba kontaktirati direktno koncesionara.

Velika Plana – Palež – Jovanovića Draga – Mala Plana – Velika Plana

Dnevna kružna tura.

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Kontakt: OPG Yerkovich

Napomene: Za navedenu aktivnost treba kontaktirati direktno koncesionara.

Velika Plana – Pazariški Bakovac – Dragnuša – Podastrana – Velika Plana

Dnevna kružna tura.

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do studenog (ovisno o vremenskim prilikama)

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Kontakt: OPG Yerkovich

Napomene: Za navedenu aktivnost treba kontaktirati direktno koncesionara.

Pročitaj više

Biciklizam

Dvanaest je biciklističkih staza u Parku prirode Velebit, a dio ih se može kombinirati. Sve su iznimno atraktivne jer vožnja pruža užitak doživljaja šume, planine i krških fenomena Velebita i mora. Preporučuje se prethodno biciklističko iskustvo. Najma bicikla nema i uputno je pogledati preporučeno doba godine za vožnju.

Krasno (staza 1)

Od početne točke staza ide glavnom cestom u smjeru Senja prolazeći kroz zaselak Glavaši te se laganim usponom nastavlja dalje istom cestom do odvojka za svetište Majke Božje od Krasna na Plasi. Do svetišta dalje vodi dobra makadamska cesta (u dužini od 5 km) blagog uspona, koja dijelom prolazi kroz bjelogoričnu i crnogoričnu šumu, a dijelom pruža predivan panoramski vidik na Krasno i okolne vrhove koji ga nadvisuju. Prije same crkve Majke Božje od Krasna ponovno počinje asfalt, odakle se staza serpentinama spušta prema zaseoku Devčići na glavnoj cesti.

U svetištu svakako treba posjetiti crkvu Majke Božje od Krasna iz 17. stoljeća. Ako kod crkve skrenete desno prema motelu, pružit će vam se prekrasan vidik na Krasno, ali i dijelove Gackog i Ličkog polja, a za dobre vidljivosti i na vrhove južnog Velebita i ličke Plješevice.

Kod Devčića staza skreće desno glavnom cestom do zaseoka Krčić gdje ponovno skreće desno na lokalnu asfaltiranu cestu koja vodi kroz zaselak Dujmišići i Polje gdje se ponovno spaja na glavnu cestu nastavljajući dalje do početne točke.
U Dujmišićima se mogu vidjeti stare šterne od klesanog kamena, različitih oblika, često s otvorima „grljcima“ isklesanima iz jednog kamena, na kojima možete utažiti žeđ ili čuti njihovu povijest od ljubaznih domaćina. U Polju se može vidjeti i župna crkva sv. Ante, te razgledati Muzej šumarstva – jedini u Hrvatskoj.

Dužina staze: 14 km

Visinska razlika: 250 m

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do listopada

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 35%, asfalt 65%

Krasno (staza 2)

Od početne točke staza vodi glavnom cestom do zaseoka Polje odakle se odvaja lijevo i preko zaseoka Dujmišići do Krčića gdje se ponovno spaja na glavnu cestu kojom preko Devčića ide u smjeru Otočca. Staza zatim skreće desno u smjeru Kosinja asfaltnom cestom u dužini od 1,8 km, pa zatim ponovno desno na makadam, a nakon 300 m opet skreće desno na šumski kolski put koji se u početku blago penje, a zatim se nešto strmije spušta.

Ovo je najteža dionica staze i treba biti oprezan zbog nepredvidivog oštrog kamenja i blata. Za manje iskusne bicikliste preporuča se silazak s bicikla na ovoj dionici. Staza se nakon 1 km ponovno spaja na makadamski put koji vodi kroz živopisni krajobraz pašnjaka, kamenih zidova i crnogorične šume do zaseoka Dolac odakle dalje ide asfaltiranom cestom 2,3 km do početne točke. Druga varijanta: 100 m iza zaseoka Devčići skrene se desno na makadamsku cestu s koje se pruža lijep pogled na zaselak Dolac, a koja se nakon 2 km ponovno spaja na asfaltnu cestu kojom se nastavlja do početne točke.

Dužina staze: 12 m

Visinska razlika: 150 m

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do listopada

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 25%, asfalt 75%

Napomene: 1 km staze je teža dionica koja ide po šumskoj vlaki.

Krasno (staza 3)

U početku kao i staza 1 vodi sve do odmorišta Jatare nakon čega skreće desno na makadamsku cestu kojom se nakon 2,5 km dolazi do zaseoka Dujmišići. Oni koji žele kombinirati više staza mogu 200 m prije Dujmišića na račvanju nastaviti ravno i doći na stazu 1 i 2 kod Devčića.

Put prolazi kroz živopisni krajolik kamenih suhozida, prirodnih kamenih skulptura, mirisnog ljekovitog bilja, a s njega se pruža vidik na krasnarske zaseoke i okolne vrhove. Ova staza je posebno zanimljiva u jesen kada se uz nju mogu pronaći pa i iskušati razni šumski plodovi (lješnjaci, drijen, glog, šipak). Od zaseoka Dujmišići staza se dalje ponovno poklapa sa stazom 1 do početne točke.

Dužina staze: 7 km

Visinska razlika: 120 m

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do listopada

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 45%, asfalt 55%

Krasno (staza 4)

Kreće se od početne točke kao i kod staza 1 i 3, ali se u zaseoku Krč (na križanju cesta Senj – Štirovača) skreće lijevo prema Štirovači. Nakon 150 metara u zaseoku Anići skreće se desno asfaltiranom cestom u smjeru Zavižana, tj. zaseoka Vukelići. Sto metara nakon zadnjih kuća, a prije kraja asfalta staza vodi desno makadamskom cestom koja u hladovini crnogorične i bjelogorične šume vijuga između zelenih pašnjaka ograđenih kamenim suhozidima.

Nakon 1,7 km staza se lijevo odvaja na kolski put kojim se nakon 500 metara dolazi do zaseoka Ivetići. Odatle dalje nastavlja asfaltom do zaseoka Glavaši i glavne ceste kojom se vozi natrag do raskrižja Krč i dalje istim putem do početne točke. U Glavašima se može posjetiti krasnarski park sa zasađenim autohtonim biljnim vrstama, uređenim stazama i klupama za odmor. Ovu stazu preporučujemo onima s manje biciklističkog iskustva.

Dužina staze: 7

Visinska razlika: 100 m

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do listopada

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 35%, asfalt 65%

Senj – Oltari

Sve tri staze vode vas po zapadnoj velebitskoj padini okrenutoj prema moru s vidicima na Kvarnerski zaljev i otoke. Staze su obilježene lokalne i šumske ceste koje povezuju mala živopisna planinska naselja, između kojih se izmjenjuju kamenjarski travnjaci, šume bora i bukve te impresivni vidici na more.

Staze Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari u početku (prvih 8 km) su nešto većeg nagiba pa uspon iziskuje veći napor, ali kasnije, prelaskom na makadam, uspon je blaži te je sav trud nagrađen prekrasnim vidicima. Ovdje svakako treba posjetiti vidikovac Crni vrh, odakle se pruža pogled na cijeli Kvarner, otoke i velebitsko primorje. Staza Vratnik – Oltari počinje na 700 m nadmorske visine, zbog čega je manje zahtjevna od staza Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari, ali ništa manje atraktivna.

Dužina staze: 19,4 km

Visinska razlika: 903 m

Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 46%, asfalt 54%

Napomene: Može se kombinirati sa stazama Sv. Juraj – Oltari i Vratnik – Oltari u kružnu turu.

Sv. Juraj – Oltari

Dužina staze: 17 km

Visinska razlika: 947 m

Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 38%, asfalt 62%

Napomene: Može se kombinirati sa stazama Senj – Oltari i Vratnik – Oltari u kružnu turu.

Vratnik – Oltari

Dužina staze: 14,8 km

Visinska razlika: 256 m

Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 57%, asfalt 43%

Napomene: Može se kombinirati sa stazama Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari u kružnu turu.

Oltari – Duliba – Krasno

Od Oltara se vozite cestom (LC 1933) kroz šumu sve do Krasna. Na pola puta ove dionice nalazi se raskrižje staza, desno se ide prema Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, a ravno se nastavlja prema Krasnu. Krasno je planinsko naselje s 450 stanovnika, smješteno u samom srcu sjevernog Velebita. Karakterizira ga 13 zaselaka smještenih na rubu polja.

U Krasnu se nalaze 4 kružne biciklističke staze koje su na karti označene različitim bojama. Prolazeći njima, možete upoznati samo mjesto i uživati u panoramskim vidicima na to najveće velebitsko naselje i vrhove koji ga okružuju te posjetiti infocentar NP Sjeverni Velebit ili Muzej šumarstva.

Dužina staze: 10,8 km

Visinska razlika: 207 m

Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 29%, asfalt 71%

Napomene: Nadovezuju se 4 kružne biciklističke staze po Krasnu.

Oltari – Zavižan – Lom – Lubenovac – Alan

Od Oltara staza prema Nacionalnalnom parku Sjeverni Velebit vodi asfaltiranom cestom sve do službenog ulaza u Park na Babić Siči, a dalje nastavlja makadamom do Zavižana i Malog Loma, gdje se spaja na asfaltiranu cestu (ŽC 5126). Staza zatim ide u smjeru juga, da bi nakon 3 km, kod Planinarske kuće Careva kuća, skrenula desno na makadam kojim nastavlja preko Lubenovca, sve do Alana.

Ova će vas staza dovesti do prekrasnih mjesta na kojima možete saznati više o velebitskim posebnostima, uživati u nezaboravnim krajolicima i bogatstvu bioraznolikosti, diviti se gorostasnim kukovima ispod kojih prolazite ili se opustiti na terasama Planinarskog doma Zavižan ili Alan uz najljepše zalaske sunca.

Dužina staze: 44,5 km

Visinska razlika: 207 m

Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 68%, asfalt 32%

Brušane – Rizvanuša – Brušane (srednji Velebit)

Početna točka staze nalazi se u Brušanima, na početku Takalica (Stara pila). Staza skreće s glavne ceste Gospić – Karlobag na makadamsku cestu prema Brušanskoj Dulibi, te prolazi kroz krajolik bogat raznim biljnim vrstama (glog, grab, šipak, lijeska, crni bor, bukva).

Sa staze se pruža pogled na okolne vrhove od kojih se posebno ističu Konjevača i Sadikovac. Nakon 3 km stiže se na proplanak uz koji teče potok Suvaja i gdje se može zastati i otpočinuti u natkrivenoj drvenoj kućici. Staza dalje presijeca Suvaju te nastavlja drugom stranom Brušanske Dulibe. Na 9,3 km od početne točke dolazi se na križanje gdje je moguće izabrati 2 pravca: za Brušane (ruta 1a) ili za Rizvanušu (ruta 1b).

Rutom 1a skreće se ulijevo u pravcu Brušana gdje se stiže nakon 3,3 km i nakon dolaska na glavnu cestu i skretanja ulijevo dolazi se do početne točke. Skretanjem udesno nakon dolaska na glavnu cestu može se kroz selo Brušane stići do Rizvanuše. Ova varijanta staze duga je 14 km.

Ruta 1b je duža tura i na križanju (9,3 km) nastavlja se ravno prema Rizvanuši. Staza prolazi kroz bukovu šumu i ljeti je osobito ugodna zbog hlada koji pruža. Sa staze se pruža lijep pogled na Dulibu i okolne vrhove. Na 17. km dolazi se u pitoreskno podvelebitsko selo Rizvanuša gdje staza dalje nastavlja asfaltom i vodi do spajanja na glavnu cestu Gospić – Karlobag, a zatim skreće lijevo i kroz Brušane se vraća na početnu točku. Ova varijanta staze duga je 24 km.

Dužina staze: Kraća tura 14 km, duža tura 24 km

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do listopada

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Kraća tura: 80% makadam, 20% asfalt. Duža tura: 70% makadam, 30% asfalt.

Baške Oštarije – Stupačinovo – Prpići (srednji Velebit)

Početna točka staze je ispred hotela Velebno nakon čega se kreće desno glavnom cestom prema Karlobagu i nakon 400 m ponovno skreće desno prema selu Stupačinovo. Ovim dijelom staza je asfaltirana i prolazi kroz bukovu šumu, dok nakon 2,4 km skreće ulijevo na makadam. Na ovom području pruža se pogled na Dabarske kukove s desne strane te se prolazi podno brda Badanj. Nakon 3,4 km staza se počinje spuštati prema zaseoku Prpići gdje je potreban oprez zbog oštrog kamenja i blata (manje iskusnim biciklistima preporuča se silazak s bicikla na ovoj dionici). Nakon 500 m staza se spaja na užu asfaltiranu cestu koja vodi do glavne ceste Gospić – Karlobag (5,1 km).

Prije silaska na glavnu cestu preporuča se odlazak na vidikovac Kubus s kojeg se pruža predivan pogled na otok Pag i more s jedne, te oštarijsku udolinu i velebitske vrhove s druge strane. Nedaleko od vidikovca nalazi se Planinarska kuća Prpa. Glavnom cestom vraćamo se prema početnoj točki, odnosno hotelu Velebno.
Budući da je staza relativno kratka, preporučamo da nastavak svog posjeta Baškim Oštarijama provedete u šetnji poučnom stazom Terezijana na kojoj ćete, u kratkom roku, iskusiti oba lica Velebita – ličko i primorsko. Na Oštarijama se nalazi još jedan planinarski dom (PD Vila Velebita) i to na glavnoj cesti kada se krene u pravcu Gospića.

Dužina staze: 7 km

Preporučeni period godine za posjet: Od svibnja do listopada

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 15%, asfalt 80%, strma šumska staza 5%

Staza Južni Velebit

Staza počinje uz državnu cestu D 27 Gračac – Obrovac, na odvojku za Kaštel Žegarski, odakle spuštajući se prolazi kroz krajolik obrastao niskim grmljem i makijom. Ovdje je potrebna oprezna vožnja zbog jake strmine i oštrih zavoja. Nakon 4,5 km moguće skretanje udesno (ruta a) na makadamski put prema Ravnom Golubiću. Nakon 1,5 km stiže se u selo odakle se pješice može nastaviti označenom planinarskom stazom do vidikovca gdje se pruža prekrasan pogled na Sastavke – ušće Krupe u Zrmanju (1 h).

Nastavak staze vodi do škole u Golubiću (5,8 km) gdje je moguća ruta b: skreće se desno na makadamsku stazu i nakon 1 km stiže se do zadnjih kuća odakle se pruža veličanstven vidik na kanjon Krupe. Ukoliko vam vrijeme dopušta, preporučamo da se spustite planinarskom stazom pješice do Kudina mosta koji već stoljećima postojano odolijeva naletima vode spajajući obje obale Krupe.

Od Golubića staza dalje kreće u pravcu Kaštel Žegarskog i nakon manje od kilometra stiže do vidikovca iznad strmog kanjona rječice Krnjeze odakle se pruža pogled na ušće Krnjeze u Krupu. Od vidikovca staza se spušta prema manastiru Krupi (11,4 km) te nastavlja prema Kaštel Žegarskom (17,3 km) kroz koji protječe jedna od najljepših i najčišćih hrvatskih rijeka – Zrmanja. Ovdje se također nalazi i početak rafting staze za sve željne rafting avanture na Zrmanji.

Nakon izlaska iz naselja Kaštel Žegarski skreće se desno u pravcu Obrovca. Odavde se pruža pogled na duboko usječen kanjon Zrmanje. Nakon sela Bogatnik (23,9 km) staza se odvaja desno prema Bilišanima i nastavlja makadamskim putem. Sa staze se pružaju vidici na kanjon Zrmanje te na vrhove Velebita. Nakon 29,3 km staza nastavlja asfaltom prema Bilišanima gdje nakon 1,6 km skreće desno na makadam te stiže do Muškovaca gdje je završetak biciklističke staze. U Muškovcima je ujedno i završetak rafting staze. Ovdje se možete odmoriti i okrijepiti, prošetati do Berberovog buka, obići selo Ogare, osvježiti se od ljetnih vrućina kupanjem u bistroj Zrmanji, te otići na vožnju čamcem.

Dužina staze: 30,9 km

Visinska razlika: 560 m

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do listopada

Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne

Vrsta staze: Makadam 15%, asfalt 85%

Pročitaj više

Cerovačke špilje

Ove su špilje iznimno bogate nalazima iz davne prošlosti. Osim velike količine arheoloških ostataka također su jedno od većih nalazišta špiljskog medvjeda u Hrvatskoj. Tako ovdje i danas možete vidjeti tragove „brušenja“ medvjeda na stijenama koji su nastali njihovim kretanjem uz stijenke špilja.

Voda svojim konstantnim kapanjem nastavlja tisućama godina star proces gradnje siga. Zato je iznimno važno da se stupajući špiljom ponašamo s poštovanjem prema njoj i ne diramo njene ukrase. Jer samo jednim nepromišljenim pokretom ruke prekinut ćemo proces koji traje desetljećima.

Cerovačke špilje se nalaze 4 km od Gračaca na cesti prema Kninu. Ukoliko se dolazi autocestom, potrebno je sići kod izlaza za Sveti Rok. Od Svetog Roka do Gračaca ima 25 km.

Napomene:

Špilje su otvorene za posjetitelje od 1. travnja do 31. listopada (ostatak godine moguć je posjet špiljama samo za najavljene grupe, ukoliko to vremenski uvjeti dopuštaju).

Temperatura u špiljama kreće se između 5 i 8⁰C, stoga preporučamo topliju odjeću, pokrivalo za glavu i udobne cipele.

Pročitaj više

Uvala Zavratnica

Planirate li izlet od kojeg očekujete otkrivanje novih i zanimljivih destinacija svakako posjetite Zavratnicu – koja je zaštićena kao značajni krajobraz i jedna je od najljepših uvala hrvatske obale. Po svom postanku Zavratnica je potopljena bujična dolina s kanjonskim liticama visokim oko 100 m. Dužina zaljeva iznosi oko 900 m, a širina varira između 50 i 150 m. Nastala je u slojevima kredne starosti iz kojih se zbog velike razlomljenosti formiraju brojni sipari koji su zaustavljeni podzidima, te sadnjom drveća i niskog raslinja. U Zavratnici je izbrojano 129 biljnih vrsta, od čega 100 autohtonih i 29 alohtonih.

Početkom 20. stoljeća izgrađena je gornja staza s vidikovcem, te šetnica uz more. U to vrijeme Zavratnica postaje skrovito ljetovalište bečke i praške elite.

Modrim nijansama mora u uvali suprotstavljaju se sive nijanse velebitskog kamena, zelenilo oskudne vegetacije i tamni oblaci sjenā stabala koji u toplim ljetnim danima putuju samo dijelovima staze. Nije ni čudo da privlačnosti Zavratnice nije mogao odoljeti niti poznati književnik Vjenceslav Novak koji je ovdje pronalazio inspiraciju za svoja djela.

Do Zavratnice možete doći iz Jablanca (42 km južno od Senja), polusatnim hodom pješačkom stazom uz more. Ukoliko je u vama više planinarskog i avanturističkog duha, u uvalu se možete spustiti i planinarskom stazom iz sela Zavratnica.

Napomene:

Najbolje vrijeme za posjet uvali je od 1. ožujka do 31. listopada.

Pročitaj više

Poučna staza Terezijana

Ministarstvo kulture je u prosincu 2007. godine donijelo Rješenje kojim se utvrđuje da povijesna cesta Terezijana ima svojstvo kulturnog dobra (prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara).

Napomene:

Najbolje vrijeme za posjet stazi je od travnja do studenog (ovisno o vremenskim uvjetima).

Staza je namijenjena samo pješacima.

Duža tura: ukoliko se ne želite vraćati istim putem do Baških Oštarija, potrebno je dogovoriti da vas netko dočeka s autom u Sušnju Cesaričkom.

Kraća tura: moguće se vratiti do početne točke kružnom stazom koja prolazi podno Debele kose i izlazi na Oštarijsko Ždrilo i Terezijanu.

Pročitaj više

Premužićeva staza

Vršne dijelove sjevernog i srednjeg Velebita, od Zavižana do Baških Oštarija, povezuje 57 km duga planinarska staza. Nazvana je po svom projektantu Anti Premužiću, znamenitom graditelju putova i staza po Velebitu. Gradnja staze trajala je svega 3 godine (1930.–1933.). Radove su izvodili brojni radnici iz podvelebitskih sela. Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika. Budući da nema velikih uspona, njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Utočište mogu pronaći u nekoliko planinarskih objekata koji se nalaze u blizini staze. Kvalitetom gradnje i uklopljenošću u prirodni okoliš ova staza ubraja se u remek-djela graditeljstva.

Ministarstvo kulture je u srpnju 2009. godine donijelo Rješenje kojim se utvrđuje da Premužićeva staza na Velebitu ima svojstvo kulturnog dobra (prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara).

Pročitaj više

Poučna staza Kudin most

Posjetom poučnoj stazi Kudin most upoznaje se najljepši dio rijeke Krupe s njezinim raskošnim slapovima i sedrenim kaskadama. Krupa je najduža i vodom najizdašnija pritoka Zrmanje. Na svom kratkom toku od gotovo 11 km Krupa je izgradila 19 slapova od kojih se većina što visinom, što razvedenošću i oblikom, ubraja u najljepše slapove u Hrvatskoj.

S poučne staze od sela Golubić do Kudinog mosta otvaraju se iznenađujući vidici na modrozelenu Krupu i njezinu sedrenu barijeru zvanu Deveterac. Deveterac je dobio ime po devet sedrenih kaskada koje završavaju visokim slapom preko kojeg vodi Kudin most. Ovaj je most najstariji očuvani prijelaz preko Krupe, a izgrađen je u suhozidu, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Sastoji se od 12 lukova izrađenih od sedrenih blokova i isto toliko kamenih stupova. Most je preventivno zaštićen kao spomenik kulture.

Napomene:

Najbolje vrijeme za posjet stazi je od travnja do studenog (ovisno o vremenskim uvjetima).

Pročitaj više

Poučna staza Starigrad Senjski – Donja Klada

Na prvom dijelu staze od Starigrada vodi odvojak za staru gradinu. Povoljni i zaštićeni položaj ove gradine omogućio je naseljenost od prapovijesti preko antike do srednjeg i novog vijeka o čemu nam svjedoče brojni ostaci materijalne kulture.

Napomene:

Staza je namijenjena isključivo pješacima. Dio je to staze koja spaja Starigrad Senjski i Lukovo (u dužini od 10 km), te koja prolazi kroz niz živopisnih uvala sa starim ribarskim naseljima.

Pročitaj više

Mirila

Mirila su pogrebna spomen-znamenja izgrađena u kamenu, a smještena na velebitskim prijevojima i uz planinske puteve kojima se prolazilo do obale. Vezana su uz sezonski život na planini kada se umrlog, kojeg je smrt zatekla u planini, nosilo do groblja pripadajuće župe uz more. Pogrebna povorka se smjela odmoriti, počinuti i odložiti umrlog na zemlju jedino na određenom mjestu – mirilu – prvom stajalištu za počivanje od pokojnikove kuće do groblja. Položeni se mrtvac izmjerio po dužini tijela i mjera bi se zabilježila s dvije kamene ploče, nakon čega se na tom mjestu kasnije izrađivalo mirilo.

Mirila su za velebitsko stanovništvo označavala spomen na pokojnika i bila važnija od groblja, jer se smatralo da je u grobu pokopano samo tijelo bez duše, koja je ostala na mirilu.

Ministarstvo kulture je u prosincu 2007. godine donijelo Rješenje kojim se utvrđuje da posmrtni običaji vezani uz mirila imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra.

Napomene:

U blizini Starigrada Paklenice nalaze se dvije poučne staze koje obuhvaćaju ukupno 8 uređenih lokaliteta mirila. Prva staza udaljena je 1 km od centra Starigrada Paklenice, dok se druga nalazi kod sela Ljubotić (skretanje s magistrale kod Tribnja Kruščice).

Pročitaj više

Dabarski kukovi

Dabri su geomorfološki i pejzažno najzanimljiviji dio srednjeg Velebita. Riječ je o nizu krških depresija – uvala i dolaca, od kojih tri nose ime Dabri (Crni Dabar, Ravni Dabar, Došen Dabar), a tri Dulibe (Došen, Bačić i Crna Duliba).

Svi Dabri i Dulibe bili su ranije naseljeni i obrađivani. Ljudi su ovdje živjeli od povlačenja Turaka pa sve do 70-ih godina prošlog stoljeća, te su ovo bila rijetka stalna naselja na Velebitu.

Iznad njih se uzvisuju najljepši kukovi srednjeg Velebita – Dabarski kukovi – jedan od prepoznatljivih motiva Velebita.

Područje Dabara i Dabarskih kukova proteže se središnjim dijelom velebitskog masiva, od Bačić kuka, nasuprot Budakova brda na sjeverozapadu, do Ljubičkog brda i pripadnih kukova nad Oštarijama na jugoistoku, oko 10 km zračne udaljenosti.

Napomene:

U blizini Ravnog Dabra nalazi se alpinistička zona u kojoj je dozvoljeno sportsko penjanje i to na sljedećim stijenama (kukovima): Visibaba/Agin kuk, Čelina kuk i Rujičin kuk.

Pročitaj više

Tulove grede

Tulove grede, s najvišim vrhom 1120 m, stjenovit su greben izrazito strmih kukova izgrađen od vapnenačkih stijena koji se proteže u dužini od oko jednog kilometra, a sastavljen je od niza okruglih tornjeva, stupova, pukotina, procjepa, škrapa, žljebova, uskih prolaza, ponikvi i niza drugih neobičnih krških oblika, što im daje posebnu čar i ljepotu. Nalaze se uz Majstorsku cestu, koja se pruža od Sv. Roka preko prijevoja Mali Alan u pravcu Obrovca. Svaki putnik koji je dolazio u Zadar (autocestom ili magistralom) nije mogao proći, a da ne zapazi gole stjenovite vrhove koji se gotovo okomito uzdižu iznad tunela Sveti Rok.

Uz ove su stijene vezane razne narodne predaje. Prema njima, ondje su se legli zmajevi, a u stijenama su živjele nevidljive velebitske vile. Također se u narodu vjerovalo da je tamo živjela Crna Kraljica koja je donosila nesreću. Vjeruje se da je prema njoj dobio svoje ime planinski prijevoj Kraljičina vrata.

Tulove grede zbog svoje su izrazite ljepote često služile kao filmska kulisa. Tako su tamo snimljeni neki od poznatih filmova o Winnetouu.

Pročitaj više

Majstorska cesta

Kako bi se skratio put do Dalmacije, 1819. godine odlučeno je da se izgradi transvelebitska prometnica na relaciji Sv. Rok – Mali Alan – Obrovac. Na toj je cesti počela i samostalna djelatnost poznatoga graditelja planinskih cesta, graničarskog satnika, a kasnije majora, Josipa Kajetana Knežića. Od 1825. do 1827. gradila se 24 km duga dionica od Obrovca preko Podpraga, Praga i Kraljičinih vrata do Malog Alana, gdje je završavala tadašnja dalmatinska granica. Nakon toga je počela izgradnja 17 km duge ličke dionice od Malog Alana do Sv. Roka, gdje se kod tzv. Stare pošte spajala s trasom Dalmatinske ceste.

Gradnja te 41 km duge prometnice potpuno je završena 1832. godine kada je svečano puštena u promet pod imenom Majstorska cesta. Naime, način na koji je Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova u to je vrijeme predstavljao veliki napredak u cestogradnji. Maksimalni nagib ceste iznosio je do 5,5% što je u skladu i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica. Po toj novoj velebitskoj transverzali, osim trgovačkog od početka se odvijao i poštanski promet između Beča i Zadra.

Ministarstvo kulture u prosincu 2007. godine donijelo je Rješenje kojim se utvrđuje da ova cesta ima svojstvo kulturnog dobra (prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara).

Pročitaj više

Carsko vrilo

Za vrijeme rekonstrukcije Jozefinske ceste (Karlobag – Senj), znameniti graditelj velebitskih cesta, Josip Kajetan Knežić, podigao je fontanu nazvanu Carsko vrilo. Fontana je izgrađena u klasicističkom stilu.

Iznad Carskog vrila, također u klasicističkom stilu, izveo je Knežić crkvicu sv. Mihovila kao svoju zadužbinu. Iza crkvice u monolitnoj stijeni izgradio je za sebe grobnicu, u kojoj je po vlastitoj želji i sahranjen.

Pročitaj više

Pisani kamen

Iznad Kosinjskog Bakovca, u šumi Begovača, kod vrela Begovača, nalazi se Pisani kamen, epigrafski spomenik iz 4. stoljeća. To je natpis na latinskom jeziku, isklesan na kamenoj stijeni, kojim se japodskom plemenu Ortoplini propisuje pristup do žive vode izvora Begovača od strane plemena Parentini iz kosinjskog područja.

Veliki pisani kamen ima sljedeći sadržaj: „EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTHOPLINOS ET PARENTINOS ADITUS AD AQUAM VIVAM ORTHOPLINIS D PASSUS LATUS“

Prijevod teksta glasi: „Dogovorom o granici između Ortoplina i Parentina, Ortoplinima je dopušten pristup živoj vodi širine pet stotina koraka“.

Pročitaj više

Kubus

Kubus je ime vidikovca na prijevoju Stara vrata (Baške Oštarije). Ime je dobio po kamenoj kocki (lat. cubus) izgrađenoj u 19. st. za vrijeme rekonstrukcije ceste Gospić – Karlobag. Graditelj je bio Josip Kajetan Knežić.

Vidikovac je nezaobilazno mjesto stajanja za brojne turiste koji svake godine prolaze ovom cestom.

Pročitaj više

Prezentacijski centar kod Upravne zgrade

Uz Upravnu zgradu Javne ustanove Park prirode Velebit organiziran je prezentacijski centar Parka čija je namjena prezentiranje prirodnih, kulturnih i turističkih osobitosti Parka. Čine ga izložbeni panoi koji prikazuju biljni i životinjski svijet, geološke, geomorfološke i ostale prirodne osobitosti. Kao dio prezentacijskog centra, u sklopu Upravne zgrade nalazi se i suvenirnica.

Ustanova nudi mogućnost organiziranih predavanja popraćenih razgledavanjem izložbenih panoa i projekcije u prezentacijskoj dvorani koja ima 50 sjedećih mjesta.

Napomene:

Radno vrijeme Upravne zgrade je tijekom cijele godine od ponedjeljka do petka od 7,00 do 15,00 h. Panoi se mogu razgledati i izvan radnog vremena Upravne zgrade.

Panoe je moguće razgledati uz stručno vodstvo i predavanje u prezentacijskom centru Parka prirode Velebit po cijeni od 150,00 kn uz prethodnu najavu.

Pročitaj više

Velebitski planinarski put

Velebit je zbog svoje dužine, niza planinarskih kuća i Premužićeve staze vrlo prikladan za markiranje uzdužne staze. Prvi takav Velebitski planinarski put otvorio je PSH 4. srpnja 1969. godine. Nakon Domovinskog rata, put je ponovno predan na uporabu 17. lipnja 2000. godine s malo izmijenjenom trasom (zbog gubitka domova na Štirovcu i Visočici te radi izbjegavanja nesigurnih područja).

Dugačak je oko 100 km, počinje na Zavižanu, završava u Velikoj Paklenici i obilježen je slovom V. Na njemu je 20 kontrolnih točaka. Putniku daje cjelovitu sliku o Velebitu i njegovim glavnim svojstvima. Stekao je veliku popularnost tako da je samo do 1991. godine podijeljeno oko 7000 dnevnika i oko 2000 spomen-znački. Tiskan je dnevnik puta s vodičem i izrađena značka priznanja. Dnevnik se naručuje u Hrvatskom planinarskom savezu (Zagreb, Kozarčeva 22).

Pročitaj više

Naziv JU

Javna ustanova Park prirode Velebit

Adresa JU

Kaniža gospićka 4b, 53000 Gospić

Ravnatelj/ica

Mario Šaban

Kontakt-osoba za upite posjetitelja

Ivana Svetić

E-mail: [email protected]

[email protected]

Tel.: Gospić 00385 (0)53 560 450

Krasno 00385 (0)53 851 600

Obrovac 00385 (0)23 689 818

Upute za dolazak

Javni prijevoz

Autobus

Sjedište Parka – autobusom se može doći do Gospića iz smjera Splita, Zagreba, Rijeke. Ustanova je udaljena od autobusnog kolodvora otprilike 2 km.

Cerovačke špilje – autobusom se može doći do Gračaca. Udaljenost od Gračaca do Cerovačkih špilja iznosi 4 km. Do Cerovačkih špilja nema organiziranog prijevoza.

Uvala Zavratnica – autobusi voze do Stinice, trajektne luke za otok Rab. Stinica je udaljena od Jablanca 4 km. Između Stinice i Jablanca nema organiziranog prijevoza.

Vlak

Sjedište Parka – do Gospića se može doći vlakom iz smjera Splita i Zagreba. Do Parka nema organiziranog prijevoza.

Cerovačke špilje – vlakom se može doći do Gračaca. Do Cerovačkih špilja nema organiziranog prijevoza.

Uvala Zavratnica – ne može se doći vlakom do Jablanca.

Osobni automobil

Sjedište Parka prirode Velebit nalazi se u Gospiću, na glavnoj prometnici prema Karlobagu. Od izlaza s autoceste do sjedišta Parka ima 6 km.

Cerovačke špilje nalaze se 4 km od Gračaca na cesti prema Kninu. Ukoliko se dolazi autocestom, potrebno je sići kod izlaza za Sveti Rok. Od Svetog Roka do Gračaca ima 25 km.

Uvala Zavratnica nalazi se nedaleko od mjesta Jablanac. Ukoliko se dolazi autocestom, potrebno je sići kod izlaza Žuta Lokva. Udaljenost od Žute Lokve do Jablanaca iznosi 60 km. Do uvale se dolazi pješačkom stazom iz mjesta Jablanac.

Ulazi u park

Sjedište Parka (Gospić)

Postoji mogućnost parkinga (20 mjesta).

Cerovačke špilje (Gračac)

Postoji mogućnost parkinga (40 mjesta).

Uvala Zavratnica (Jablanac)

Mjesta za prodaju karata

Sjedište Parka

Cerovačke špilje

Uvala Zavratnica

Službene stranice parka posjetite na http://www.pp-velebit.hr

Park prirode Velebit

Priča o parku

Parkovna iskaznica - informacije o parku

Prirodna baština

Velebit kao rezervat biosfere

Biljni svijet

Životinjski svijet

Klima

Kulturno-povijesna baština

Kulturna baština

Velebitske povijesne ceste

Mirila

Pisani kamen (1.–4.st.)

Legenda o Kudinom mostu

Aktivnosti

Planinarenje/hodanje

Štirovača – Jovanović padež – Šatorina

Kugina kuća – Težakovačko vrilo – Šatorinski doci – Šatorina

Premužićeva staza – Ograđenica – Šatorina

Vranjkova draga – Veliki Kozjak

Lubenovac – Veliki Kozjak

Premužićevom stazom od Baških Oštarija do Velikog Alana

Budakovo brdo – Bačić kuk

Baške Oštarije – Kiza

Baške Oštarije – Ljubičko brdo

Baške Oštarije – Sadikovac

Rizvanuša – Visočica

Ljubotić – Stap

Prezid – sklonište Crnopac – Crnopac

Put Malog Princa

Alpinizam/penjanje

Visibaba/Agin kuk

Čelina kuk

Rujičin kuk

Posjećivanje špilja

Cerovačke špilje

Ribolov

Jezero Štikada

Rijeka Ričica

Rijeka Zrmanja

Vožnja brodom ili čamcem

Rafting vožnja i vožnja kanuom

Poučne staze

Terezijana

Kudin most

Starigrad Senjski – Donja Klada

Zavratnica

Vođene ture

Poučna staza Terezijana (duža tura)

Poučna staza Terezijana (kraća tura)

Baške Oštarije – Kiza

Prpić polje – Badanj

Stupačinovo – Ravni Dabar

Poučna staza Kudin most

Baške Oštarije – Ljubičko brdo

Cerovačke špilje

Ugostiteljstvo i smještaj

Planinarski dom - Ravni Dabar

Planinarski dom - Prpa

Planinarska kuća - Sijaset

Planinarska kuća - Oltari

Planinarska kuća - Careva kuća

Planinarska kuća - Apatišan

Planinarska kuća - Mrkvište

Planinarska kuća - Miroslav Hirtz

Planinarska kuća - Kugina kuća

Planinarska kuća - Kata

Planinarska kuća - Ana

Planinarska kuća - Vila Velebita

Planinarska kuća - Sveti Josip

Planinarsko sklonište - Šugarska duliba

Planinarsko sklonište - Tatekova koliba

Planinarsko sklonište - Zavrata

Planinarsko sklonište - Crnopac

Planinarsko sklonište - Skorpovac

Planinarsko sklonište - Ograđenica

Kamp - Velebit

Kamp - Vrata Velebita

Ekokamp - Rizvan City

Jahanje

VaÅ¡ internet preglednik ne podrÅ¾ava kolaÄiÄ‡e (eng. cookies).

Molimo omoguÄ‡ite spremanje kolaÄiÄ‡a (eng. cookie) kako biste mogli koristiti internet stranice u punoj funkcionalnosti.